Categories
Aktivizam Reprezentacija

Evolucija terminologije za interspolnost i transrodnost

Piše: Aleksandra Relić

Spol i rodni identitet ne koriste se oduvijek kao nepromjenjivi konstrukti, već su oni nastali u okviru neke  kulture, nekog društvenog sustava. U Europi je, koja ima prevladavajuće kršćansku tradiciju, to uglavnom sustav koji podržava binarnost spolova i drugih binarnih kategorija vezanih za spol. Zašto spominjem spol prvi? Je li on toliko važan koliko i rod? 

Smatram da je u današnjem društvu spol i spolna oznaka vrlo bitna za život svakog pojedinca – on određuje kako će nas tretirati od rođenja i što će nam biti uskraćeno, a što ponuđeno tokom života. Ali što čini spol? Ova tema i dalje zbunjuje mnoge i potrebna je dublja analiza za bavljenje samim izvorom spola kao koncepta, no svodi se bazično na genitalije s kojima smo rođenie i zbog kojih onda dobivamo oznaku koja dolazi s nizom očekivanja.

U 20. stoljeću počinje biti jasno da je spol kompleksan, da se sastoji od raznih karakteristika (poput kromosoma, hormona i unutrašnjih organa) i da se neki od njih mogu mijenjati, da ženstvenost i muževnost nisu vezani za biološki spol te da ni spol ni rod ne određuju seksualnost osobe.

Zbog nemogućnosti da se neke kombinacije tih spolnih karakteristika svrstaju u isključivo ženske ili muške, u engleskom se jeziku stvorila potreba da se pojavi tih kombinacija daju razni nazivi, od kojih je najpoznatiji izraz intersex. Nastao je početkom 20. stoljeća – preuzet je iz njemačkog jezika, a 1917. godine počeo se koristiti u engleskom jeziku. 

Današnje je značenje pojam intersex dobio tek kad su interspolne osobe odlučile prisvojiti ga i primijeniti ga na novi način, kako bi se što manje koristili neki drugi, stariji pojmovi s ponekad još više negativnih konotacija, poput interseksualnosti (eng. intersexuality). Intersexual je krajem 19. stoljeća imao donekle drukčije značenje od kasnijeg pojma intersex. Dok se 1916. godine počeo primjenjivati sukladno definiciji pojma intersex – onaj koji ima karakteristike oba spola (muški i ženski spol) – od 1866. godine do tada bio je u upotrebi sa značenjem “postojeći između spolova, opisujući oba spola”. Napominjem da se u srpskom jeziku također koristi izraz “interseks”, kao što se inačica tog engleskog pojma koristi u mnogim drugim jezicima.

Ponekad se još uvijek spominje i riječ “hermafroditizam”, no interspolna je zajednica pretežno odbija zbog duge povijesti patologizacije koja se veže uz nju. Medicinske dijagnoze također mogu biti i “poremećaj diferencijacije spola”, “poremećaj spolnog razvoja” ili “razlike u spolnom razvoju”, no interspolnei aktivisti_ce koriste izraz “varijacije spolnih karakteristika” kao izraz iz paradigme ljudskih prava, u odnosu na patologizirajuće izraze iz medicine. U hrvatskom jeziku postoje još nazivi dvospolnost (analogno engleskoj inačici bisexuality) i međuspolnost (što bi bio doslovan prijevod izraza intersex). 

Još ponekad upotrebljavan izraz interseksualnost po mojem je mišljenju preuzet iz engleskog jezika bez mnogo kritičkog razmišljanja (eng. intersex, intersexuality) i nema svoje mjesto u hrvatskom jeziku. Engleski jezik naime nema distinkciju između najčešće korištene riječi za spol i za spolni odnos, već se koristi homonim za obje pojave (sex). Isto tako, u hrvatskom jeziku riječ seksualnost obilježava postojanje ili nedostatak privlačnosti ili sklonosti ka (spolnom) odnosu s drugim osobama (npr. aseksualnost, omniseksualnost), što je dakako samo rubno vezano za spol neke osobe ili nije uopće.

Riječ inter sa značenjem (iz)među ne smatram da je nužno prevoditi kako bi se koristio pojam međuspolnost. Zato i zbog toga što je interspolna zajednica tako odlučila, treba se koristiti izraz interspolnost (i/ili interseks na srpskom).

Kad pak pričamo o transrodnoj zajednici, u engleskom jeziku se može pratiti pojava termina poput transvestita (1910., eng. transvestite), transseksualca_ke (1949., eng. transsexual) te transrodnosti (1965., eng. transgender) što možemo povezivati i s procesima medikalizacije te patologizacije transrodnih identiteta.

Jedna od prvih pojava koju možemo uočiti u povijesnim izvorima jest odijevanje osoba koje nose odjeću “suprotnog spola”, zbog čega je i logično da je prva riječ koja se veže za transrodne osobe transvestite, no odjeća sama po sebi nema rodni identitet iako u kontekstu nekog vremena i kulture asocira na njega i na rodne uloge. Ponašanje neke osobe, njeno rodno izražavanje, uključujući odjeću koju osoba nosi, ne govori nam apsolutno ništa o rodnom identitetu te osobe. Pravila oblačenja mijenjala su se puno puta u prošlosti i zato bismo iz perspektiva raznih era mogli smatrati da su žene koje nose hlače transvestiti ili isto tako muškarci iz Škotske – samo zato što nose “suknje”, tj. tradicionalnu odjeću kiltove. Riječ transvestite je dakle možda imala posebnu svrhu i značenje u periodu u kojem je nastala, ali danas više nema smisla i ne bi se trebala koristiti za transrodne osobe.

Nadalje sa spoznajama o spolu dolazimo do kategorije transseksualca, što mnoge osobe dan danas koriste za transrodne osobe, ali ona naglasak stavlja na tijelo i promatra tijelo kao nužno binarno. Dakle osobe koje su transseksualne (ili ponekad transspolne) žele “promijeniti spol”, “rođene su u pogrešnom tijelu” i sl. To su štetni narativi koji transrodne osobe stavljaju u poziciju bolesne individue i medicinsku intervenciju prikazuju kao jedini mogući i esencijalan dio tranzicije. 

Tu se također stvara podjela unutar same trans zajednice – s jedne strane imamo osobe koje su uronjene u medicinski diskurs o transrodnosti koji prevladava u našem društvu, a s druge strane imamo osobe koje odbijaju medikalizaciju i patologizaciju svog rodnog identiteta. Do problema dolazi kad preuzimamo taj medicinski diskurs zdravo za gotovo, kad je javni prostor dân isključivo onima kojie sebe vide kao žrtvu i potpuno se prepuštaju medicinskom sustavu kako bi se riješilie svoje patologije. Time zalazimo u rodni esencijalizam i spolni determinizam pa slušamo priče o “muškom i ženskom mozgu” koje opravdavaju medicinsku intervenciju, umjesto da slušamo izvorna viđenja transrodnih osoba kojie su postojalie u prošlosti te postoje i danas na različite načine ovisno u kojoj kulturi se nalaze.

Kao što sam spomenula ranije, rodna ekspresija i rodni identitet ne bi se trebali miješati u značenju jer su dvije odvojene stavke nečijeg identiteta. Transrodne osobe mogu se ponašati jako rodno normativno i obrnuto se cisrodne osobe mogu ponašati jako rodno nenormativno. Međutim, ako je slijediti patologizacijsku dijagnozu “poremećaj rodnog identiteta” mislit ćemo da postoje samo dvije opcije, dva rodna identiteta za koje se osoba može “opredijeliti”. Zato se nekad i koristio izraz “promjena spola”, jer se stvarno smatralo da se spol mijenja medicinskim tretmanima, iako spol kao takav isto jest kompleksna kategorija i same karakteristike koje ga određuju nisu nužno oprečne. Svi se sastojimo od bazično istih dijelova, istih tkiva koja su se u određenom trenutku oblikovala na ovaj ili onaj način. Zato danas koristimo izraz “rekonstrukcija spola”, jer je to upravo ono što se radi sa spolnim karakteristikama osobe – one se rekonstruiraju da bi više odgovarale toj osobi. 

Danas se uz transrodne osobe veže dijagnoza rodne disforije, koja pogađa većinom transrodne osobe, no može pogađati i druge osobe. Dakle maknulie smo se od patologizirajuće terminologije, one koja nam u srži govori da s nama nešto nije u redu. Zapravo kao i cisrodne osobe imamo doživljaje koji nas mogu činiti disforičnima ili euforičnima, a najbolja metoda za stvaranje što više euforičnih momenata jest povezivanje sa svojom zajednicom.

O autorstvu:
SALE/ALEKS (he/she/they) a.k.a. Aleksandra Relić dolazi iz Istre, jedne od dvije županije koje su bile protiv uvrštavanja diskriminatorne definicije braka u Ustav Republike Hrvatske. Sad već s potvrđenom dijagnozom ADHDa, Sale se trudi predavati tekstove na vrijeme kako urednik časopisa ne bi dobio čir na želucu. Već je nekoliko puta sudjelovao na Transpozijima kao predavač. Također je na konferenciji OII Europe držala kratku prezentaciju o dodijeljivanju spola u paleoantropologiji. Aleks voli mir i ne voli kad joj petarde plaše mačke ili sestru.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *