Od po\u010detka ovog stolje\u0107a svjedo\u010dimo paralelnom zna\u010dajnom porastu vidljivosti trans zajednice s jedne strane i transfobije s druge, ne samo u \u0161irem dru\u0161tvu i na politi\u010dkoj desnici nego i u lijevim prostorima. Iako se poku\u0161aj razdvajanja feministi\u010dke borbe od iskustava i borbe trans osoba razbuktava jo\u0161 1970-tih, \u201eTERF ratovi\u201d noviji su dru\u0161tveni fenomen koji \u0107u analizirati u ovom radu, ukazuju\u0107i na reakcionarnu narav TERF-a koja ga \u010dini kontradiktornim progresivnim feministi\u010dkim naporima u koje ga se nominalno nastoji integrirati te ukazati na smjer kojim vjerujem da bi se progresivne rodne politike trebale kretati danas.<\/p>\n\n\n\n
S\u00e2m akronim TERF prvi je put upotrijebila Britanka Viv Smythe u svom blogu 2008. godine, iste godine kada je globalna financijska kriza drasti\u010dno izmijenila dru\u0161tveni kontekst. Osim o\u0161trog porasta ekonomske nesigurnosti i nejednakosti, politi\u010dki se krajolik izmijenio te su veliki uspon do\u017eivjele desne populisti\u010dke opcije. Dr\u017eave suo\u010dene s krizom smanjivale su ulaganja u ionako nedostatne socijalne programe, a erozija ekonomskih i socijalnih prava utjecala je i na eroziju niza gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava, kao \u0161to su pravo na stanovanje, pravo na zdravlje, hranu i edukaciju. \u017denski rad intenzivnije se opteretio brigom za starije, djecu i nezaposlene, preuzimaju\u0107i sve vi\u0161e zadatke koje dr\u017eava prestaje ispunjavati, pri \u010demu rastom zahtjeva usmjerenih prema ku\u0107anstvima, raste i pritisak na trans osobe koje dovode u pitanje takvu organizaciju rada. Naime, reguliranje sfere socijalne reprodukcije po\u010diva na binarnom, naturaliziranom rodnom poretku \u2013 neka su tijela konstruirana prikladnima za skrbni\u010dki rad koji je organiziran kao besplatan u ku\u0107i ili potpla\u0107en na tr\u017ei\u0161tu, dok su druga tijela konstruirana prikladnima za najamni rad (Vogel, 2013). Stoga u periodu intenziviraju\u0107ih kapitalisti\u010dkih kriza trans osobe postaju mete.<\/p>\n\n\n\n
Mapa trans prava iz 2021. godine, koja prikazuje zakonsku situaciju u 49 europskih dr\u017eava, ukazuje na alarmantno smanjenje trans prava u usporedbi s prija\u0161njim godinama. Progresivne europske zemlje usporile su ili obustavile unapre\u0111enje za\u0161tite trans zajednice, dok sve ve\u0107i broj zemalja nazaduje oduzimaju\u0107i trans ljudima ve\u0107 ste\u010dena prava (prema podacima europskog parlamenta i ILGA-e). Ova tendencija vidljiva je na primjeru parlamentarnih izbora 2019. godine u Poljskoj ili 2022. godine u Ma\u0111arskoj \u2013 u obama slu\u010dajevima, prava LGBTIQ+ populacije koriste se kao sredstvo pridobivanja podr\u0161ke glasa\u010da, ali i kao distrakcija od intenziviraju\u0107ih kapitalisti\u010dkih kriza koje su pokazale nespremnost dr\u017eava na za\u0161titu gra\u0111anki i gra\u0111ana od imperativa tr\u017ei\u0161ta i rastu\u0107ih nejednakosti. Antirodni pokreti, kako pokazuju Kuhar i Paternotte (2017), \u010dine transnacionalno organiziranu i izda\u0161no financiranu mre\u017eu religijskih ekstremista i ultrakonzervativaca koja se bori protiv koncepta roda i njegova uvr\u0161tavanja u okvire ljudskih prava, i to da bi zadr\u017eali konzervativne ideje o obitelji, seksualnosti i ulozi \u017eena u dru\u0161tvenom sustavu. Situaciju dodatno komplicira \u010dinjenica da se ovi pokreti koriste vokabularom ljudskih prava dok ih istovremeno srozavaju.<\/p>\n\n\n\n
Trans isklju\u010duju\u0107i radikalni feminizam (TERF) djeluje na sli\u010dnom tragu. Poziva se na prava \u017eena da bi konstruirao ideju \u201e\u017eene\u201c kao osobe s odre\u0111enim biolo\u0161kim obilje\u017ejima, mogu\u0107no\u0161\u0107u menstruiranja i ra\u0111anja, ali pozicioniraju\u0107i tu ulogu kao emancipatornu. On uzima spol kao nulto polazi\u0161te, smje\u0161teno izvan ideologije i dru\u0161tva, na koje se rod nadogra\u0111uje i koje je, stoga, jedino mogu\u0107e odbaciti. Uistinu, borba protiv rodne ideologije kao distrakcija od intenziviraju\u0107ih kapitalisti\u010dkih kriza povezala je razli\u010dite politi\u010dke aktere. Tako su se radikalne feministkinje jo\u0161 jednom na\u0161le na istoj strani s konzervativcima (kao i sedamdesetih, kad su s istima radile na zabrani pornografije i prostitucije).<\/p>\n\n\n\n
Kao ilustraciju koliko se ova linija argumentacije podudara s konzervativnim agendama uzet \u0107u Matta Walsha, ameri\u010dkog radikalnog desni\u010dara koji se u javnosti pozicionirao kao jedno od glavnih lica antirodnog pokreta. U svojoj novoj knjizi \u201e\u0160to je \u017eena?\u201d (2022), koju je na hrvatskom objavila Salesiana, tvrdi kako danas vi\u0161e nitko od lije\u010dnika i biologa do psihijatara i politi\u010dara ne zna \u0161to je \u017eena iako se radi o samorazumljivom pojmu i samo pitanje \u0161to je \u017eena prija\u0161njim bi generacijama bilo nevjerojatno. Ovo, dakako, tuma\u010di usponom rodne ideologije, \u0161irenjem transrodnosti i indoktriniranjem djece. U Zagrebu je odr\u017eano predstavljanje knjige na kojem je, uz konzervativce i religijski orijentirane znanstvenike i znanstvenice, sudjelovala i Marijana Bijeli\u0107, predsjednica Hrvatskog radikalno feministi\u010dkog pokreta.<\/p>\n\n\n\n
Postavljaju\u0107i kontekst za svoj zbornik Postjugoslo\/avenski TRANS: \u017eivoti, aktivizmi, kulture<\/em> (2022), njegovi urednici Bili\u0107 i Milanovi\u0107 obja\u0161njavaju kako je trans isklju\u010duju\u0107i radikalni feminizam na\u0161ao svoj put do na\u0161ih prostora: \u201eNetrpeljivost prema trans osobama, ovog puta nekriti\u010dki uvezena iz srednjoklasnih frakcija britanskog feminizma, brzo se spojila s konzervativnim strujama unutar regionalne aktivisti\u010dke sfere obrazuju\u0107i naro\u010dito regresivan hibrid.\u201d Organizacije poput LGB Alliance u Velikoj Britaniji razdvajaju LGB organiziranje od trans, \u0161to \u010dini i Lezbejska i gej solidarna mre\u017ea (LGSM) u Srbiji, a \u017denska solidarnost i Femrevolt svoj feministi\u010dki anga\u017eman koriste na regionalnoj razini kako bi napale pravo na samoodre\u0111enje trans osoba.<\/p>\n\n\n\n TERF pokret kulminirao je 2019. godine kada je internacionalna, isklju\u010divo \u017eenska grupa Women\u2019s Declaration Internation sastavila Deklaraciju o spolno utemeljenim pravima \u017eena. Deklaraciju su na hrvatski prevele i pozvale na potpisivanje \u010dlanice Femrevolta, organizacije koja djeluje na podru\u010dju zemalja biv\u0161e SFRJ, a aktivno se bori za obranu na spolu utemeljenih prava \u017eena i aboliciju prostitucije (sic<\/em>). Pozivaju\u0107i se na UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije \u017eena usvojenu 1979. godine, Deklaracija kroz devet \u010dlanaka te\u017ei reafirmaciji \u017eenskih prava na temelju spola, a ne roda ili rodnog identiteta; maj\u010dinstva kao isklju\u010divo \u017eenske kategorije; fizi\u010dkog i reproduktivnog integriteta \u017eena, a protiv surogat maj\u010dinstva i medicinskih istra\u017eivanja koja bi omogu\u0107ila mu\u0161karcima da ra\u0111aju; prava na slobodno izra\u017eavanje mi\u0161ljenja, gdje direktno navode i pravo na kritiku rodnog identiteta, to jest pravo na transfobiju; prava na mirno okupljanje i udru\u017eivanje bez mu\u0161karaca i trans \u017eena koje smatraju mu\u0161karcima; prava na politi\u010dku participaciju i \u017eenske kvote koje vjeruju da ne smiju uklju\u010divati i trans \u017eene; prava na \u201efer\u201d spolno segregirano sportsko natjecanje; eliminacije nasilja prema \u017eenama za koju smatraju bitnim da sigurne ku\u0107e i krizni centri ostanu spolno segregirani, a statistike o nasilju da uklju\u010duju spol kako bi bilo jasno koji je spol nasilan, a koji \u017ertva; te za\u0161tite prava djece koja trebaju dobiti to\u010dne informacije o ljudskoj biologiji i reprodukciji te ih se treba za\u0161titi od hormonalne terapije i operacija prilagodbe spola.<\/p>\n\n\n\n Biolo\u0161ki esencijalizam<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kre\u0107u\u0107i od samog naziva Deklaracije, zahtjev za pravima utemeljenim na spolu dolazi iz shva\u0107anja da postoje dva i isklju\u010divo dva spola, \u017eenski i mu\u0161ki, kao neupitne biolo\u0161ke \u010dinjenice, a takvima se znanstvenima i prezentiraju u javnom diskursu. Ovakvo naturalizirano i redukcionisti\u010dko shva\u0107anje spola poklapa se sa zdravorazumskim razumijevanjem pa dobro rezonira s javno\u0161\u0107u. Ipak, sva recentna biolo\u0161ka istra\u017eivanja ukazuju na to da je biolo\u0161ka kategorija spola u svojoj pojavnosti puno kompleksnija nego \u0161to to tuma\u010di spolni dimorfizam koji svoje porijeklo vu\u010de iz 19. stolje\u0107a te je vezan za europsku znanstvenu misao (Hines, 2017). S jedne strane, postotak interspolnih osoba u populaciji procjenjuje se na 1,7%, dok tako\u0111er postoje zna\u010dajne razlike u kromosomskim, genskim i anatomskim karakteristikama i kod endospolnih osoba koje biologija svrstava u istu spolnu kategoriju. Biologinja Anne Fausto-Sterling (2000) tuma\u010di kako je spol preciznije razumjeti kao kontinuum po kojem se tijela kre\u0107u, a ne kao dvije \u010disto razdvojene kategorije. Stoga nije mogu\u0107e definirati \u017eenu kao odraslo ljudsko bi\u0107e \u017eenskog spola niti je odrediti iskustvima menstruacije i trudno\u0107e. Pearce, Erikainen i Vincent (2020: 689) ukazuju na strate\u0161ko i selektivno, a ne fakti\u010dko kori\u0161tenje znanosti kako bi se o\u010duvale granice \u017eenskog identiteta.<\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to u njima nema znanstvenog upori\u0161ta, biolo\u0161ki argumenti \u0161tetni su za pokret koji te\u017ei osloboditi \u017eene njihove reproduktivne funkcije, njihove biolo\u0161ke sudbine. Jo\u0161 1980-ih radikalna feministkinja Monique Wittig u svom eseju \u201e\u017denom se ne ra\u0111a\u201d prepoznaje kao politi\u010dki prioritet odbaciti biolo\u0161ku definiciju \u017eene. Ona isti\u010de da kad govorimo o prirodnoj podjeli izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena \u201emi naturaliziramo povijest, pretpostavljamo da su \u2018mu\u0161karci\u2019 i \u2018\u017eene\u2019 oduvijek postojali i da \u0107e uvijek postojati. Ne samo da naturaliziramo povijest, ve\u0107 prema tome naturaliziramo dru\u0161tveni fenomen koji izra\u017eava na\u0161u opresiju i \u010dini promjenu nemogu\u0107om.\u201d Dakle, pristaju\u0107i na to da su kategorije \u201emu\u0161karac\u201d i \u201e\u017eena\u201d prirodne, biolo\u0161ke kategorije, dodatno ih oja\u010davamo i propu\u0161tamo uvidjeti da iako se takvima doimaju, one su odraz opresije, a ne biologije. \u201eMu\u0161karac\u201d i \u201e\u017eena\u201d proizvod su dru\u0161tvenih odnosa, radi se o politi\u010dkim i ekonomskim kategorijama koje podupiru kapitalisti\u010dke odnose. Wittig (1981) iznosi materijalisti\u010dku kritiku koja polazi od toga da se dru\u0161tveni fenomeni promatraju u odnosu na specifi\u010dan kontekst kojeg su dio, dakle, odbacuju se univerzalne, fiksne kategorije i esencije. Spol se stoga ne razlikuju od, primjerice, nacije po tome \u0161to nije nikakva neupitna istina, nego se takvim samo doima. Rije\u010dima Red Collectivea: \u201epredod\u017ebe i osje\u0107aji koje imamo \u010dine nam se prirodnima, ljudskima, \u010dak i vje\u010dnima, kako nam se \u010dine svi kapitalisti\u010dki odnosi.\u201d Ipak, oni to nisu, ve\u0107 su vezani za materijalne uvjete i specifi\u010dni.<\/p>\n\n\n\n Korpusu literature koja kritizira biolo\u0161ki esencijalizam zna\u010dajan doprinos dale su Crne feministkinje, primjerice \u010dlanice kolektiva rijeke Kombahi (1977) u svom proglasu:<\/p>\n\n\n\n \u201eGajimo veliku dozu kritike i prezira prema onome \u0161to su mu\u0161karci socijalizirani da budu u ovom dru\u0161tvu: \u0161to podr\u017eavaju, kako se pona\u0161aju i kako opresiraju. Ali nemamo pogre\u0161nu predstavu da je njihova mu\u0161kost sama po sebi \u2013 tj. njihova biolo\u0161ka mu\u0161kost \u2013 ono \u0161to ih \u010dini onime \u0161to jesu. Kao Crne \u017eene, smatramo da je bilo koja vrsta biolo\u0161kog determinizma posebno opasna i reakcionarna osnova na kojoj se mo\u017ee graditi politika.\u201d<\/p>\n\n\n\n Kvir <\/em>teorija jo\u0161 je 1990-ih teorijski prokazala spol dru\u0161tvenim konstruktom, pa tako Judith Butler (1990) ukazuje na to da je kategorija spola dru\u0161tveno uvjetovana i ne zna\u010di ni\u0161ta bez zna\u010denja koje dru\u0161tvo upisuje u nju. Spol dakle nije deskriptivan, on je normativan i materijalizira se u tijelima: \u201espol nije upisan u tijelu kojem se name\u0107e konstrukt roda; nego je kulturna norma koja upravlja materijalizacijom tijela\u201d (Butler, 1990: 2-3).<\/p>\n\n\n\n Zanemaruju\u0107i desetlje\u0107a feministi\u010dkih napora da kategoriju \u201e\u017eene\u201d odvoje od prirode i tijela te ju prevedu u politi\u010dki potentnu kategoriju, TERF aktivistkinje koriste biolo\u0161ko esencijalisti\u010dko poimanje spola kako bi iz kategorije isklju\u010dile trans \u017eene, odvojile ih iz feministi\u010dkih krugova, kultura i prostora (Hines, 2017) \u0161to se jasno artikulira u Deklaraciji:<\/p>\n\n\n\n \u201eDr\u017eave bi trebale prepoznati da uklju\u010divanje mu\u0161karaca koji tvrde da imaju \u017eenski \u2018rodni identitet\u2019 u kategoriju \u017eena u zakonima, politikama i praksama, predstavlja diskriminaciju \u017eena time \u0161to naru\u0161ava priznavanje ljudskih prava \u017eena utemeljenih na kategoriji spola. (…) To bi trebalo uklju\u010divati zadr\u017eavanje kategorije \u017eena u zakonu, politici i praksi za ozna\u010davanje odrasle osobe \u017eenskog spola, kategorije lezbijke za ozna\u010davanje odrasle osobe \u017eenskog spola \u010dija je seksualna orijentacija okrenuta ka drugim odraslim osobama \u017eenskog spola, i kategorije majke za ozna\u010davanje roditelja \u017eenskog spola; i isklju\u010divanje mu\u0161karaca koji tvrde da imaju \u017eenski \u2018rodni identitet\u2019 iz tih kategorija\u201d (Deklaracija o spolno utemeljenim pravima \u017eena, \u010dlanak 1).<\/p>\n\n\n\n Inzistiraju\u0107i na spolu kao biolo\u0161koj neupitnoj kategoriji, TERF aktivistkinje ne samo da ugro\u017eavaju trans osobe, one time dodatno oja\u010davaju kategoriju \u201e\u017eene\u201d utemeljenu na reproduktivnoj funkciji i poni\u0161tavaju feministi\u010dke napore da se ta kategorija proka\u017ee dru\u0161tvenom, politi\u010dkom i ekonomskom.<\/p>\n\n\n\n Univerzalisti\u010dko poimanje \u201e\u017eene\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kategorija \u201e\u017eene\u201d unutar TERF diskursa implicira da postoji univerzalno iskustvo bivanja \u017eenom, da je ta kategorija jasna i ima \u010diste granice, da postoji ispravan na\u010din bivanja \u017eenom. Povijest feministi\u010dkog organiziranja vi\u0161e je puta demonstrirala kako univerzalizacija ostavlja van kruga djelovanja brojne \u017eene koje se ne uklapaju u kategoriju oblikovanu na temelju iskustava bijelih srednjeklasnih \u017eena na \u0161to su posebno ukazale crne i postkolonijalne feministkinje. \u201eUistinu, rodno-kriti\u010dka politizacija pravog \u017eenstva kojem prijete trans politike, nije samo genealo\u0161ki sukladna s razli\u010ditim konzervativnim moralnim panikama i otpornim fa\u0161isti\u010dkim retori\u010dkim figurama, ve\u0107 i sa dugotrajnim isklju\u010duju\u0107im tendencijama liberalnog, bur\u017eujskoj, bijelog feminizma po linijama rase i klase\u201d (Bassi i LaFleuir, 2023: 317).<\/p>\n\n\n\n Ipak, univerzalnog \u017eenskog iskustva nema, ni biologija ni materijalni \u017eivotni uvjeti ne mogu ponuditi zajedni\u010dki nazivnik. Iskustva heteroseksualnih bijelih \u017eena, rasijaliziranih lezbijki, migrantkinja u deprivilegiranoj ekonomskoj poziciji, \u017eena s invaliditetom ili trans \u017eena razlikuju se. Analiziraju\u0107i transfeministi\u010dke koalicije na postjugoslovenskom prostoru, Maja Pan (2022) povla\u010di paralelu izme\u0111u lezbijki koje su se u povijesti morale izboriti da njihove agende postanu dio feministi\u010dkog pokreta koji su predvodile heteroseksualne \u017eene i trans \u017eena za koje smatra da sad prolaze kroz isti proces.<\/p>\n\n\n\n Umjesto poku\u0161aja univerzalizacije koji isklju\u010duju brojne \u017eene koje nemaju mo\u0107 u feministi\u010dkim organizacijama, feminizam mo\u017ee politi\u010dki djelovati koriste\u0107i se otvorenom kategorijom \u201e\u017eene\u201d koja ne te\u017ei poni\u0161tavanju pluralnih glasova i iz njih crpi svoju snagu. Me\u0111utim, radikalni feminizam zadr\u017eava stroge kategorije \u201emu\u0161karac\u201d i \u201e\u017eena\u201d jer su one nu\u017ene za teorijsku konceptualizaciju rodne opresije kao najotpornije opresije koja proizlazi iz biolo\u0161ke razlike. Ipak, kako su marksisti\u010dke\/socijalisti\u010dke feministkinje pokazale, izvor rodne opresije vezan je uz kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje. Binarni rodni re\u017eim zajedno s heteroseksualnom obitelji slu\u017ei razdvajanju produktivnog pla\u0107enog rada od reproduktivnog nepla\u0107enog. Naime, ako dijelu populacije pripi\u0161emo dru\u0161tveno vrednije karakteristike poput aktivnosti, asertivnosti, snage i odlu\u010dnosti, a drugom dijelu emocionalnost, bri\u017enost, submisivnost, naturaliziramo rodnu podjelu rada koja prati te atribute i zamagljujemo na\u010dine na koje je funkcionalna za kapitalizam (Gonan i Gonan, 2018). Dakle, rodnu opresiju nu\u017eno je usidriti u ekonomske odnose, ukazati na vezu izme\u0111u rodnog re\u017eima i kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa. Posljedica ovakvog tuma\u010denja rodne opresije omogu\u0107ava da se uvidi kako feministi\u010dka borba nije borba protiv mu\u0161karaca i njihove biologije, nego borba protiv kapitalizma \u2013 borba koja je otvorena za 99% razvla\u0161tenih, eksploatiranih, marginaliziranih i opresiranih. TERF aktivistkinje propu\u0161taju ovo uvidjeti inzistiraju\u0107i na tome da postoji univerzalno \u017eensko iskustvo koje je suprotno mu\u0161kom, a posljedica je patrijarhata kao univerzalnog ahistori\u010dnog fenomena.<\/p>\n\n\n\n Konstruiranje trans osoba kao prijetnje \u017eenama, \u017eenskom organiziranju i \u017eenskim prostorima<\/strong><\/p>\n\n\n\n TERF aktivistkinje granice kategorije \u201e\u017eene\u201d poku\u0161avaju odr\u017eati konstruiraju\u0107i trans \u017eene kao mu\u0161karce koji predstavljaju direktnu prijetnju ne samo sigurnosti \u017eena, nego i \u017eenskom organiziranju:<\/p>\n\n\n\n \u201eDr\u017eave trebaju uklju\u010divati i pru\u017eanje jednospolnih usluga i fizi\u010dke prostore za \u017eene i djevoj\u010dice kako bi im se pru\u017eila sigurnost, privatnost i dostojanstvo. … To uklju\u010duje zatvore, zdravstvene slu\u017ebe i bolni\u010dka odjeljenja, centre za rehabilitaciju od zloupotrebe opojnih sredstava, smje\u0161taj za besku\u0107nike, toalete, tu\u0161eve i svla\u010dionice, te sve druge zatvorene prostore u kojima pojedinci borave ili se mogu na\u0107i razodjeveni\u201d (Deklaracija o spolno utemeljenim pravima \u017eena, \u010dlanak 8).<\/p>\n\n\n\n Pan (2022) navodi kako se anegdotalnim primjerima mu\u0161karaca koji se infiltriraju u \u017eenske prostore konstruira transfobi\u010dan narativ koji se koristi taktikom zastra\u0161ivanja naslanjaju\u0107i se na radikalnu pretpostavku kako je biolo\u0161ka mu\u0161kost ta koja ugro\u017eava \u017eene. Phipps (2016) tako\u0111er prokazuje kako TERF-ovke koriste narative o silovanju kako bi isklju\u010dile trans \u017eene iz \u017eenskih prostora konstruiraju\u0107i ih kao \u010dudovi\u0161ta s penisom, \u010dime ujedno i bri\u0161u strukturne odnose mo\u0107i te negiraju seksualno nasilje kojemu su trans \u017eene izlo\u017eene \u010dak u ve\u0107oj mjeri od cis \u017eena. Ovime ne samo da trans \u017eene predstavljaju kao mu\u0161karce nego ih jo\u0161 povezuju s onim najgorim mu\u0161karcima, nasilnicima i predatorima.<\/p>\n\n\n\n Ideja da trans \u017eene predstavljaju opasnost za cis \u017eene uvelike se oslanja na \u201eorodnjene i mizogine diskurse koji odavno pozicioniraju (bijele) \u017eene kao \u2018slabiji spol\u2019 koji treba za\u0161titu (mu\u0161kar\u010devu, od mu\u0161karaca)\u201d (Pearce, Erikainen i Vincent 2020: 680). Trans isklju\u010duju\u0107i radikalni feminizam tako upotrebljava retoriku viktimizacije i ugro\u017eenosti kao dio kontinuiranih napora da \u201estvori i konsolidira novu verziju cis \u017eenskosti koja se uzdi\u017ee iz pepela teorije seksualne ranjivosti ukorijenjene u duboko rasisti\u010dkom i cisseksisti\u010dkom razumijevanju utjelovljenja\u201d (Bassi i LaFleur, 2023: 325). Dakle, perpetuira se esencijalisti\u010dko poimanje \u017eene kao \u017ertve i mu\u0161karca nasilnika.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, TERF aktivistkinje \u010desto ponavljaju kako \u0107e normalizacija transrodnosti dovesti do toga da se lezbijke prisiljava na spolne odnose sa osobama koje imaju penise. Ovime sugeriraju da trans \u017eene s penisom prisiljavaju cis lezbijke na spolne odnose iako ne govore tko i gdje to navodno sustavno radi. Tako\u0111er, kako ne postoji univerzalna esencijalna \u017eena tako ne postoji ni takva lezbijka, a pogre\u0161no je i pitanje emocionalne i seksualne privla\u010dnosti svoditi na genitalne preferencije. Ova tvrdnja slu\u017ei isklju\u010divo prikazivanju trans \u017eena kao mu\u0161karaca koji vrebaju cis \u017eene i \u0161irenju straha.<\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to se trans \u017eene predstavlja kao fizi\u010dka prijetnja, TERF aktivistkinje iskazuju zabrinutost i za eroziju politi\u010dkih prava \u017eena.<\/p>\n\n\n\n \u201ePotvr\u0111ujemo prava \u017eena na politi\u010dko sudjelovanje na osnovi spola. … Sve mjere preuzete za posebno pobolj\u0161anje pristupa \u017eena glasa\u010dkim pravima, pravo na sudjelovanje u izborima, sudjelovanje u formuliranju vladine politike i njenog sprovo\u0111enja, dr\u017eanje javnih funkcija, obavljanje svih javnih funkcija i sudjelovanje u nevladinim organizacijama i udru\u017eenjima koja se bave javnim i politi\u010dkim \u017eivotom, trebaju se temeljiti na spolu i ne diskriminirati \u017eene uklju\u010divanjem mu\u0161karaca koji tvrde da imaju \u017eenski \u2018rodni identitet\u2019.\u201d (Deklaracija o spolno utemeljenim pravima \u017eena, \u010dlanak 6).<\/p>\n\n\n\n Preuzimaju\u0107i liberalne koncepte politi\u010dke participacije na temelju kvota, trans \u017eene konstruira se kao mu\u0161karce koji \u0107e se, ako dr\u017eave kategoriju spola zamjene rodnim identitetom, mo\u0107i uklju\u010diti u politiku kroz \u017eenske kvote. TERF aktivistkinje stava su da su one i dalje mu\u0161karci koji ne mogu adekvatno zastupati \u017eenske interese. \u010colovi\u0107, Gonan i Gonan (2020) odli\u010dno apostrofiraju kako pripadnost nekom rodnom identitetu ne povla\u010di nu\u017eno sa sobom i djelovanje u interesu tog identiteta. Uzmimo kao primjer \u017eene u konzervativnim dru\u0161tvenim pokretima koje direktno zastupaju interese suprotne feministi\u010dkima, kako to radi ve\u0107 spomenuta saborska zastupnica Selak Raspudi\u0107 koja je i predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova.<\/p>\n\n\n\n Osim pretpostavke da samo autenti\u010dne \u017eene mogu zastupati \u017eenske interese, za razliku od trans \u017eena koje iste ne mogu niti razumjeti niti reprezentirati jer u su\u0161tini za TERF aktivistkinje niti nisu \u017eene, izostavlja se uvidjeti kako se interesi trans i cis \u017eena u velikom dijelu preklapaju. Tako, recimo, Raewyn Connell (2012: 872) uvi\u0111a da su: \u201ejednakost u obrazovanju, adekvatna skrb o djeci, jednakost pri zaposlenju, prevencija rodno-uvjetovanog nasilja, otpor seksisti\u010dkoj kulturi, i ono \u0161to su skandinavske feministkinje nazvale women-friendly<\/em> dr\u017eava\u201d zajedni\u010dki nazivnik feministi\u010dke i trans borbe. Osim toga, zajedni\u010dka je borba za dostupnost odre\u0111enih zdravstvenih usluga uz po\u0161tivanje tjelesne autonomije. Tako mo\u017eemo usporediti komisije koje se nastoje nametnuti pri ostvarivanju prava na abortus s komisijama kroz koje trans ljudi prolaze prilikom promjene oznake spola u dokumentima. Inzistiranjem da su trans i feministi\u010dka borba dvije borbe, radi se umjetna i la\u017ena podjela koja uvelike ote\u017eava borbu protiv organiziranih konzervativnih napada na reproduktivna prava, orodnjeno nasilje i LGBTIQ+ prava. Stoga, bore\u0107i se za to da se trans \u017eene isklju\u010di iz feministi\u010dkih krugova, TERF aktivistkinje doprinose konzervativnim nastojanjima da se ograni\u010de rodne i seksualne slobode.<\/p>\n\n\n\n Ka zajedni\u010dkoj borbi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nevjerojatno je va\u017eno prepoznati da sama feministi\u010dka teorija i politika nije jednozna\u010dna te da je mogu\u0107e razli\u010dite ideje kooptirati, izvrnuti ih da slu\u017ee konzervativnim i neoliberalnim agendama. Osim \u0161to je va\u017eno prokazati ove regresivne tendencije i re\u0107i kako se radi o transfobiji, bitno je paralelno graditi progresivne pokrete koji \u0107e okupljati razne lokalne borbe odozdo i ujediniti ih u antikapitalisti\u010dkim naporima. Ako se sla\u017eemo da liberalni feminizam oslanjanjem na dr\u017eavu i inzistiranjem na politi\u010dkim pravima supstancijalno ne mijenja polo\u017eaj \u017eena, te da radikalni feminizam konzervativnim inzistiranjem na biolo\u0161kim esencijalizmima i krivim tuma\u010denjem rodne opresije ide u reakcionarnom smjeru, postavlja se pitanje kakav nam je feminizam potreban danas u neoliberalnom kontekstu globalnog kapitalizma. Vjerujem da je u neoliberalnom kontekstu, u kojem je dominantan diskurs ljudskih prava, koji po\u010diva na fragmentaciji ljudskih sloboda za koje trebamo pregovarati s dr\u017eavom, potrebno vratiti i osuvremeniti progresivni lijevi diskurs, marksisti\u010dke i socijalisti\u010dke ideje koje su desetlje\u0107a neoliberalnog razaranja potisnula iz politi\u010dke arene.<\/p>\n\n\n\n Marksisti\u010dki osvrt na kulturu, komodifikaciju i potro\u0161nju osvjetljava manjkavost politika identiteta, partikularnih borbi i diskursa o pravima koji su neminovno vezani uz dr\u017eave, policijske i legalne sisteme. \u010cini se kako su suvremene seksualne i rodne politike iscrpile svoje radikalne namjere postizanjem pravnog priznanja i formalne jednakosti. Naime, ukoliko te\u017eimo eliminirati rodnu i seksualnu opresiju, utoliko je nu\u017eno baviti se sistemom koji je proizvodi. Martha E. Gimenez (2006: 424), kritiziraju\u0107i politike identiteta bez strukturnog razumijevanja klasnih odnosa, ka\u017ee: \u201eIsklju\u010divanjem klase iz legitimnog politi\u010dkog diskursa i zdravorazumskog razumijevanja kako dru\u0161tvo funkcionira, onemogu\u0107ava ve\u0107ini Amerikanaca \u2013 neovisno o rodu, rasi ili klasi \u2013 da razumiju koji su to glavni procesi koji uvjetuju njihove \u017eivote.\u201d Ovime se ne tvrdi da treba odbaciti politike identiteta jer razli\u010dite opresije imaju svoje realne u\u010dinke, ali kad nisu kontekstualizirane u kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje, one zamagljuju materijalne odnose i razdjeljuju ljude koji imaju zajedni\u010dke interese. Upravo bi klasa mogla biti osnova na kojoj \u0107e se organizirati mobilizacija, ali nu\u017ena je \u201edijalekti\u010dka analiza identiteta, analiza koja identificira zajedni\u010dku klasnu pripadnost u podlozi iskustava ljudi s razli\u010ditim identitetima\u201d (Gimenez, 2006: 439). Dakle, razne opresije valja promatrati kao historijski specifi\u010dne i vezane uz kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje i reprodukcije kako ne bi zavr\u0161ili u zagovaranju \u201ejednakosti u bijedi\u201c.<\/p>\n\n\n\n Stoga je i borba protiv transfobije antisistemska, antikapitalisti\u010dka borba u kojoj 99% ima svoj interes. Radi se o jednoj borbi i klju\u010dno je, kako bismo polu\u010dili uspjeh protiv sistema, ujediniti pokrete rascjepkane oko partikularnih identiteta. Kod partikularnih borbi radi se o uspje\u0161nom na\u010dinu mobiliziranja konzervativaca i istovremenom razdjeljivanju progresivnih aktera. \u201eTransfobija, ba\u0161 kao i antimigrantski rasizam, islamofobija i antisemitizam, upotrebljava se kao oru\u017eje desnice za zadr\u017eavanje ideolo\u0161ke i politi\u010dke kontrole nad dru\u0161tvom te za umanjivanje mogu\u0107nosti za organizirani otpor radni\u010dke klase\u201d (Miles, 2022).<\/p>\n\n\n\n Ipak, koliko god transfobija danas bukti u pojedinim aspektima feministi\u010dkog i LGBTIQ+ organiziranja, mogu\u0107e je izdvojiti niz primjera solidarnosti i integralnog pristupa promi\u0161ljanju emancipatornog rada. Jo\u0161 pri izdavanju knjige Janice Raymond i napora 1980-ih da se trans osobama ograni\u010di pravo na zdravstvenu skrb, Sandy Stone (1987), kao i druge feministkinje i kvir aktivistkinje toga vremena, suprotstavljale su se tim tendencijama. Danas, nadu bude internacionalni \u017eenski \u0161trajkovi koji od 2017. godine mobiliziraju \u017eene u Poljskoj, Argentini, Meksiku, \u010cileu i jo\u0161 50-ak zemalja u borbi protiv rodnog nasilja, vi\u0161estrukih kapitalisti\u010dkih kriza, ekolo\u0161kih katastrofa, uspona autoritarnih i fundamentalisti\u010dkih vlasti. Arruzza, Battacharya i Fraser (2019) vide ove \u0161trajkove kao za\u010detak novog feministi\u010dkog vala kojeg su nazvale \u201efeminizam za 99%\u201d. Ta \u201enova, (…) feministi\u010dka, internacionalisti\u010dka, okoli\u0161na i antirasisti\u010dka faza klasne borbe\u201d (Arruza, Battacharya i Fraser, 2019: 15) zahva\u0107a puno \u0161iri spektar problema od onog \u0161to se tradicionalno smatra feministi\u010dkim temama, a stremi premostiti identitetske politike i redukciju na klasnu borbu.<\/p>\n\n\n\n \u201eKriti\u010dka to\u010dka na\u0161e analize i klju\u010d razumijevanja dana\u0161njice je premisa da klasna borba obuhva\u0107a sve borbe povezane uz socijalnu reprodukciju: za univerzalnu zdravstvenu skrb i besplatno obrazovanje, okoli\u0161nu pravdu i pristup \u010distoj energiji te stanovanje i javni prijevoz. Za klasnu borbu su jednako va\u017ene i politi\u010dke borbe za oslobo\u0111enje \u017eene, kao i one protiv rasizma i ksenofobije, rata i kolonijalizma. (\u2026) No borbe oko socijalne reprodukcije danas su osobito eksplozivne. Kako neoliberalizam zahtijeva sve vi\u0161e sati najamnog rada po ku\u0107anstvu, a pru\u017ea sve manje dr\u017eavne potpore za socijalno blagostanje, priti\u0161\u0107e obitelji, zajednice, te (iznad svega) \u017eene do to\u010dke pucanja. U ovakvim uvjetima univerzalne eksproprijacije, borbe oko socijalne reprodukcije zauzele su centralno mjesto i trenutno su na prvoj liniji projekata koji imaju potencijal da radikalno promjene dru\u0161tvo.\u201d (Arruza, Battacharya i Fraser, 2019: 31)<\/p>\n\n\n\n Borbe oko rodnih ili rasnih nejednakosti danas uistinu pokazuju tendenciju da postaju klasne borbe, \u0161to je povezano s time da su \u017eene, seksualne manjine i rasijalizirane osobe te koje \u010dine najve\u0107i dio klase koja je prinu\u0111ena prodavati svoj rad za puko pre\u017eivljavanje (Lewis, 2016). Bitan faktor u povezivanju ovih borbi s klasnom svakako je i nedostatak politi\u010dkih opcija koje artikuliraju klasna pitanja. \u010cini se da ovog puta na \u010delu klasne borbe vi\u0161e nisu bijeli mu\u0161karci koji prljavi izlaze iz tvornica pred mrak, nego \u010dista\u010dice, migrantkinje, u\u010diteljice\u2026<\/p>\n\n\n\n NAPOMENA: Ovaj tekst prilago\u0111ena je i skra\u0107ena verzija diplomskog rada \u201eTransfobija protiv feminizma: sociolo\u0161ka interpretacija TERF-a kao reakcionarnog pokreta\u201c<\/p>\n\n\n\n LITERATURA<\/p>\n\n\n\n Arruzza, Cinzia, Bhattacharya, Tithi i Fraser, Nancy (2019). Feminizam za 99%. Manifest.<\/em> Zagreb: Centar za \u017eenske studije.<\/p>\n\n\n\n Bassi, Serena, i LaFleur, Greta (2022). \u201eIntroduction: TERFs, Gender-Critical Movements, and Postfascist Feminism\u201d, u: Transgender Studies Quarterly, 9 (3): 311-333.<\/p>\n\n\n\n Bili\u0107, Bojan i Milanovi\u0107, Aleksa (2022). \u201cU postjugoslavenskim trans svetovima\u201d, u: Bojan Bili\u0107 i Aleksa Milanovi\u0107 (ur.). Postjugoslo\/avenski TRANS: \u017eivoti, aktivizmi, kulture<\/em>. Zagreb: Multimedijalni institute, str. 12-34.<\/p>\n\n\n\n Butler, Judith (2000). Nevolje s rodom: feminizam i subverzija identiteta. <\/em>Zagreb: \u017denska infoteka<\/p>\n\n\n\n Combahee River Collective, \u201eProglas Kolektiva Rijeke Combahee\u201d, http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2022\/05\/proglas-kolektiva-rijeke-combahee.html<\/p>\n\n\n\n Connel, Raewyn (2012). \u201eTranssexual Women and Feminist Thought: Toward New Understanding and New Politics\u201d, u: Signs: Journal of Women in Culture and Society, 37 (41): 857-881.<\/p>\n\n\n\n \u010colovi\u0107, Nina, Gonan, Lina, i Gonan, Mia, \u201eFeminizam i transfobija\u201d, http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2020\/12\/feminizam-i-transfobija.html<\/p>\n\n\n\n Deklaracija o spolno utemeljenim pravima \u017eena, Women’s Declaration Internation https:\/\/www.womensdeclaration.com\/en\/<\/p>\n\n\n\n Fraser, Nancy, \u201eKako je feminizam postao slu\u0161kinja kapitalizmu\u201d, https:\/\/slobodnifilozofski.com\/2015\/06\/nancy-fraser-kako-je-feminizam-postao.html<\/p>\n\n\n\n Gimenz, E. Martha (2006). \u201cWith a little class: A critique of identity politics\u201d, u: Ethnicities, 6 (3): 423-439.<\/p>\n\n\n\n Gonan, Lina, i Gonan, Mia, \u201eTransfobija i ljevica\u201d, https:\/\/slobodnifilozofski.com\/2018\/12\/transfobija-i-ljevica.html<\/p>\n\n\n\n Hines, Sally (2017). \u201eThe feminist frontier: on trans and feminism\u201d, u: Journal of Gender Studies, 28 (4): 145-157.<\/p>\n\n\n\n