Poglavlje 10. – pet dana prije, str. 87\/88\/89, naklada Jesenski i Turk 2021.<\/em><\/p>\n\n\n\n Nisam \u017eeljela pucati iz oru\u017eja u stvarnosti. Cijeli sam \u017eivot posvetila tome da sprije\u010dim pucanje bojevim oru\u017ejem u nevirtualnom svijetu. No sad sviraju bojeva oru\u017eja koja samo smrt donose.<\/p>\n\n\n\n U \u017eivotu sam okusila i slavu, makar mi nikada ona nije bila cilj i spominjem ju jer je ve\u0107ina ljudi oko mene tako\u0111er \u017eeljela slavu okusiti. Dok su me odre\u0111eni ljudi dizali u visine, nisu iz mojeg izri\u010daja uspjeli shvatiti koliko je ona nebitna, jer da jesu, sada me ne bi zvali dezerterkom zato \u0161to ne \u017eelim pucati u drugoga. Sada me ti ljudi proganjaju, a ja poput \u0161takora plazim po ru\u0161evinama gotovo neprepoznatljivog i uni\u0161tenog Zagreba. Nisam ispunila njihova o\u010dekivanja, pobjegla sam iz bolnice od regrutacije u te njihove trupe. Zagreb je ugu\u0161en u gerilskim sukobima, poput udaljenog Tel-Aviva. Internet? Isklju\u010den. Televizija? Isklju\u010dena. \u0160tampa? Nema je ve\u0107 dulje vrijeme. Radio? Tek pokoja smetnja na signalu.<\/p>\n\n\n\n Sama sam i prestravljena. Mrtva tijela percipiram kao rastavljene i obojane lutke za odje\u0107u da od tog sumornog prizora ne izrigam i ovo malo hrane koja se jo\u0161 razgra\u0111uje u \u017eelucu. Prizor je gori od svih koje sam dosad vidjela. Za mene ovo jo\u0161 uvijek nije rat, sve dok imam trunku kulture u sebi. Jo\u0161 mi nekim \u010dudom glazba, kojom sam se gotovo cijeli \u017eivot drogirala, u glavi<\/p>\n\n\n\n nadja\u010dava zvu\u010dne horore iz okoline. \u010cujem kako na ulici galame pripadnici skupine koja taj teritorij trenutno kontrolira. Ne trudim se \u010duti njihov razgovor, samo idem dalje, u smjeru zapada, do izlaza iz grada koji to vi\u0161e nije.<\/p>\n\n\n\n Potrebnu dozu hormona tjednima nisam ubrizgala i tijelo ponovno poprima karakteristike od kojih sam tako te\u0161ko pobjegla. Testosteron ja\u010da, gubim kontrolu nad svojim tijelom, stoga sam sve nepa\u017eljivija. Jedan mi je pokret preglasan, ovi na ulici \u010duli su me. Dozivaju nepoznatu osobu da izide, netko repetira pu\u0161ku i puca u zrak, potom opet taj glas: \u201eNaoru\u017eane i naoru\u017eani smo, ali ako se bez oru\u017eja poka\u017ee\u0161, provjerit \u0107emo te!”<\/p>\n\n\n\n Hodam dalje, ne okre\u0107em se. Dok se kre\u0107em, \u017eiva sam. Njihovi koraci iza mene su sve glasniji i br\u017ei, vidim otvoren \u0161aht, pedesetak metara udaljen, ali ne stignem ni krenuti u tom smjeru kad netko iza mene zaurla: \u201eStani!” U strahu poslu\u0161am, lagano se okrenem, ali nigdje nikog nema. \u010cujem pucnjavu i urlik od kojeg me jeza pro\u0161la. Pucnjevi dolaze s druge strane zida, koraci se udaljavaju, ostala sam \u017eiva jer se nisam pomaknula. Ne mi\u010dem se s tog mjesta, nemam snage i sve mi je jasnije da umirem. Noge me ne slu\u0161aju, ruke su mi odustale, samo mi jo\u0161 glava mira ne da. Vrtim sje\u0107anja, svoje prve brige s tri godine – straha da ne poginem, pa vrti\u0107a, gdje sam spoznala da sam cura unato\u010d toj svojoj najtu\u017enijoj truloj banani, preko \u0111a\u010dkog doba, punk koncerata, \u017eivota po skvotovima i kulturnim centrima, kojekakvih neprijavljenih i prijavljenih poslova, na kojima sam o \u017eivotu zapravo najvi\u0161e u\u010dila, do tranzicije i uspjeha u tra\u017eenju ljubavi te sada\u0161njeg trenutka kad umirem sama, polegnuta izmedu ru\u0161evina nekad predivnog i najdra\u017eeg mi grada.<\/p>\n\n\n\n Ni za \u010dim ne \u017ealim. Sve sam napravila najbolje \u0161to sam mogla. Prstima prolazim kroz svoju dugu crvenu kosu sa sme\u0111im izrastom, podi\u017eem pogled i odmjerim ru\u0161evine – svi ti \u0161areni proizvodi sad su neupotrebljivi jer nema potro\u0161a\u010da, nema \u017eivih ljudi, tek su blijeda uspomena na \u201ebuy more shit” konzumerizam u kojemu sam odrastala, \u017eivjela i djelovala. Rado se prisje\u0107am vremena kad su uli\u010dne umjetnice i umjetnici bojali grad koji jo\u0161 nije bio poru\u0161en, a ja sam u depresiju unosila boje glazbom i povezanim performansima. Ali depresija je depresija i onda kada je sva \u0161arena.<\/p>\n\n\n\n O autorki:<\/strong> Isje\u010dak iz romana Poglavlje 10. – pet dana prije, str. 87\/88\/89, naklada Jesenski i Turk 2021. Nisam \u017eeljela pucati iz oru\u017eja u stvarnosti. Cijeli sam \u017eivot posvetila tome da sprije\u010dim pucanje bojevim oru\u017ejem u nevirtualnom svijetu. No sad sviraju bojeva oru\u017eja koja samo smrt donose. U \u017eivotu sam okusila i slavu, makar mi nikada ona […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":518,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-517","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-umjetnost"],"acf":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/hranjec-korice-001-e1674078701969.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/517","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=517"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/517\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":526,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/517\/revisions\/526"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media\/518"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=517"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=517"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=517"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Sonja Hranjec ro\u0111ena je Zagrebu 1989. godine. Svira, pjeva i pi\u0161e glazbu za svoj punk band Abergaz. Sudjelovala je na tridesetak glazbenih izdanja i imala je vi\u0161e od 400 nastupa po regiji i Europi. Osim glazbe, bavi se i izradom videoigara te raznoraznim prekarnim poslovima, kao i administriranjem nekoliko mem-stranica. Vi\u0161e od deset godina volontira u Autonomnom kulturnom centru Medika.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"