Aktivisti\u010dka umjetnost koji sprovode TIRV organizacije u regionu<\/strong><\/p>\n\n\n\nDrugu deceniju XXI veka karakteri\u0161e drasti\u010dno pove\u0107ana vidljivost i ja\u010danje trans pokreta i to ne samo na svjetskom nivou ve\u0107 i u regionu Balkana. Samo na prostoru koji je obuhvatala biv\u0161a Jugoslavija je u proteklih deset godina, pored postoje\u0107ih organizacija koje se bave pravima LGBT+ osoba, osnovano i ukupno devet novih aktivisti\u010dkih organizacija koje se bave isklju\u010divo promocijom prava TIRV osoba. Neke od tih organizacija se, kao i Asocijacija Spektra, u velikoj meri bave razvojem umjetni\u010dkih programa koji podrazumijevaju rad sa zajednicom u domenu umjetnosti ali i pru\u017eanjem razli\u010ditih vidova podr\u0161ke mladim i neafirmisanim kvir umetnicima i umetnicama sa posebnim fokusom na TIRV osobe. Pojedinke i pojedinci koji se bave umjetni\u010dkim radom i pripadaju regionalnoj TIRV zajednici sve vi\u0161e se osna\u017euju i svoju umjetni\u010dku praksu povezuju sa aktivisti\u010dkim radom u cilju pove\u0107anja vidljivosti i podizanja svijesti o zastupljenosti dru\u0161tvene i institucionalne transfobije kao i o specifi\u010dnim problemima sa kojima se TIRV zajednica svakodnevno susrije\u0107e u lokalnoj sredini. <\/p>\n\n\n\n
Trans aktivizam koji u Crnoj Gori razvija Asocijacija Spektra podrazumeva izme\u0111u ostalog i oslanjanje na razli\u010dite umjetni\u010dke prakse i kori\u0161\u0107enje umejtnosti u cilju javnog zagovaranja i komunikacije sa ve\u0107inskom populacijom. Izlo\u017ebe fotografija \u201eVidljivie\u201c, \u201eUloge\u201c i \u201eKad svane\u201c aktivistkinje Marije Jovanovi\u0107 uvele su temu rodne razli\u010ditosti u javnu sferu ali su i doprinele ve\u0107oj vidljivosti TIRV populacije u masovnim medijima koji su izvje\u0161tavali o ovim izlo\u017ebama. Performans \u201eMaske\u201c koji je u organizaciji Spektre izveden na Dan sje\u0107anja na \u017ertve transfobije u novembru 2018. godine u Podgorici predstavlja prvo javno okupljanje trans zajednice u Crnoj Gori. Naredne godine isti performans je izveden u Kola\u0161inu kao reakcija na nasilje izvr\u0161eno nad transrodnom osobom u tom gradu. Dan sje\u0107anja na \u017ertve transfobije 2019. godine Spektra je obele\u017eila u centru Podgorice performansom pod nazivom \u201e331 razlog\u201c. Video kampanjom \u201eSamo \u017eivot pri\u010da pri\u010de\u201c Spektra je obele\u017eila Dan sje\u0107anja na \u017ertve transfobije 2020. godine \u010dime je jo\u0161 jednom pokazala da umjetnost smatra jednim od klju\u010dnih oblika komunikacije sa javno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Organizacije koje se u dr\u017eavama regiona bave promocijom i za\u0161titom prava TIRV osoba slu\u017ee se umjetno\u0161\u0107u kao sredstvom za povezivanje i osna\u017eivanje zajednice te se na ve\u0107ini internet sajtova ovih organizacija nalaze odeljci u okviru kojih se mogu na\u0107i proza, poezija ili drugi umjetni\u010dki radovi osoba iz TIRV zajednice. Na primjer na sajtu Spektre to je odeljak Galerija u okviru koje postoji odeljak Umjetnost, na sajtu kolekTIRV-a to je odeljak Inspiracija, na sajtu Trans Mre\u017ee Balkan to je odeljak TMBlog. Na sajtovima aktivisti\u010dkih organizacija mogu se na\u0107i i razli\u010dite publikacije u okviru kojih se izla\u017ee i promovi\u0161e umjetni\u010dki rad TIRV osoba. Zbirku kratkih pri\u010da \u201eKad rije\u010di dobiju krila\u201c koju je izdao 2017. godine Queer Montenegro u saradnji sa neformalnom grupom Transovci, mo\u017ee se na\u0107i na sajtu Spektre. Ova zbirka sadr\u017ei \u201e13 li\u010dnih pri\u010da trans, interpolnih i rodno varijantnih osoba iz regiona koje su odlu\u010dile da na umjetni\u010dki na\u010din prenesu svoj li\u010dni do\u017eivljaj sopstvenog identiteta, uticaja dru\u0161tva na na\u0161e poimanje sebe, te na kraju svoje oslobo\u0111enje.\u201c Dru\u0161tvo Kvartir iz Ljubljane jednom godi\u0161nje objavljuje publikaciju pod nazivom \u201eTranszine\u201c u kojoj se mogu na\u0107i poezija, crte\u017ei, stripovi i tekstovi trans osoba iz Slovenije. Orgnizacija TransAkcija iz Ljubljane od 2020. godine objavljuje fanzin \u201eKvirantena\u201c (\u201eQueerantine\u201c) koji je nastao tokom pandemije bolesti COVID-19, a promovi\u0161e se kao fanzin kvir osoba za kvir osobe i u njemu se mogu na\u0107i fotografije, crte\u017ei, poezija, proza, stripovi i drugi umjetni\u010dki radovi. <\/p>\n\n\n\n
Aktivisti\u010dke organizacije i neformalne grupe \u010desto u okviru svojih programa i aktivnosti podsti\u010du i promovi\u0161u umjetni\u010dki rad TIRV osoba iz lokalne sredine i regiona o \u010demu mo\u017eda najbolje svjedo\u010di Transpozijum. Ovaj regionalni doga\u0111aj svake godine okupi skoro sto trans, inter i rodno varijantnih osoba s Balkana i omogu\u0107uje 3 do 4 dana edukacija, osna\u017eivanja, dru\u017eenja, me\u0111usobnog dijeljenja iskustava i kreiranje novih zajedni\u010dkih inicijativa koje uklju\u010duju i umjetni\u010dki rad. Osnovan od strane organizacije kolekTIRV iz Zagreba, a zatim preuzet od strane regionalne organizacije Trans Mre\u017ee Balkan, Transpozijum je izme\u0111u ostalog zami\u0161ljen i kao platforma koja podr\u017eava umjetnosti i kreativno izra\u017eavanje TIRV osoba kroz muziku, pozori\u0161ne performanse, fotografiju i druge umjetni\u010dke izlo\u017ebe. U okviru programa \u0161estog Transpozijuma koji je organizovan online zbog pandemije i rizika od bolesti COVID-19, odr\u017eana je panel diskusija sa TIRV osobama iz regiona koje se bave umjetno\u0161\u0107u i u okviru koje je o umjetnosti i svom umjetni\u010dkom radu govorilo \u0161est osoba. <\/p>\n\n\n\n
Od 2018. godine Trans Mre\u017ea Balkan u Beogradu ima \u0161tand u okviru Fijuk sajma koji okuplja nezavisno malo izdava\u0161tvo knjiga, grafika, stripa, crte\u017ea, slika, skulptura, instalacija, kola\u017ea, digitalne umetnosti, poezije, proze, fotografije i drugih rukotvorina. Sajam se odr\u017eava jednom mjese\u010dno (izuzev prekida u vreme pandemije), a na \u0161tandu Trans Mre\u017ee Balkan mogu se pogledati i kupiti crte\u017ei, digitalni crte\u017ei, knjige, amaterski \u0161tampana poezija i proza, fotografije i stripovi iza kojih kao autorke i autori stoje TIRV osobe iz regiona.<\/p>\n\n\n\n
Saradnja izme\u0111u TIRV organizacija iz regiona je uobi\u010dajena praksa koju odlikuje i me\u0111usobno dijeljenje aktivisti\u010dkih ideja i strategija te nije neobi\u010dno \u0161to je Spektrin performans \u201eMaske\u201c osim u Crnoj Gori izveden i u Hrvatskoj i u Srbiji. Ovim performansom je marta 2019. godine u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jela\u010di\u0107a najavljen prvi Balkanski Trans Inter Mar\u0161 i otvoren peti po redu Transpozijum u organizaciji Trans Aid-a, Trans Mre\u017ee Balkan i Spektre. Iste godine je na na Dan se\u0107anja na \u017ertve transfobije u Beogradu na Trgu Republike ovaj performans izveden od strane \u010dlanica i \u010dlanova trans grupe samopodr\u0161ke koja je oformljena u okviru organizacije Geten, ali i njihovih prijateljica i prijatelja koji su na taj na\u010din \u017eeleli da pru\u017ee podr\u0161ku TIRV zajednici.<\/p>\n\n\n\n
Individualno umjetni\u010dko stvarala\u0161tvo osoba koje pripadaju TIRV zajednici<\/strong><\/p>\n\n\n\nIntervjui koji se nalaze u publikaciji Umjetnost koju stvaramo mi<\/em> obuhvataju razgovore sa devet osoba koje pripadaju TIRV zajednici iz regiona, koje se bave razli\u010ditim umjetni\u010dkim praksama, a \u017eive na prostoru Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Norve\u0161ke. Njihov umjetni\u010dki rad obuhvata fotografiju, likovnu umjetnost, performans, knji\u017eevnost, muziku, ples i video umjetnost Samo pet intervjuisanih osoba ima neki vid formalnog ili neformalnog obrazovanja u domenu umjetnosti. Uprkos tome, sve intervjuisane osobe istakle su da se umjetno\u0161\u0107u bave ceo svoj \u017eivot te da su svoj umjetni\u010dki rad oduvijek posmatrale kao ne\u0161to \u0161to im je \u201edo\u0161lo prirodno\u201c, da se rad u polju umjetnosti mo\u017ee opisati i kao ulazak u komfor zonu te da im je bavljenje umjetno\u0161\u0107u oduvijek pomagalo da se bore sa anksiozno\u0161\u0107u i uop\u0161te da se nose sa pote\u0161ko\u0107ama u \u017eivotu. Osim odgovora na pitanja o tome kada i kako su po\u010deli_e da se bave umjetno\u0161\u0107u, kako se tokom godina razvijao njihov umjetni\u010dki rad, oni_e u ovim razgovorima opisuju i predstavljaju proces svog umjetni\u010dkog stvaranja i izlaganja pred publikom. S obzirom na to da je ova publikacija zami\u0161ljena tako da su intervjuisane samo osobe koje pripadaju TIRV zajednici, u razgovorima je fokus stavljen i na njihove identitetske i aktivisti\u010dke pozicije koje ih na razli\u010dite na\u010dine uvode u svijet umjetnosti. Iz odgovora se mo\u017ee vidjeti da je nekima od njih umjetnost bila primarna delatnost koju su kasnije iskoristile_i kao alatku za aktvisti\u010dki rad, dok se kod nekih desilo upravo suprotno. Zbog toga je jedan deo pitanja u ovim intervjuima fokusiran na analizu odnosa aktivizma i individualnog rada u domenu umjetnosti te se u odgovorima mogu vidjeti razli\u010diti pristupi, razmi\u0161ljanja i ideje na tu temu. Ve\u0107ina intervjuisanih osoba smatra da je njihov umjetni\u010dki rad neodvojiv od aktivisti\u010dkog anga\u017eovanja, dok one osobe koje odvajaju te dve vrste djelovanja ka\u017eu da \u010desto njihovi umjetni\u010dki radovi imaju potencijal da budu shva\u0107eni kao aktivisti\u010dka intervencija \u010dak i u slu\u010dajevima kada im to nije bila namjera ili cilj. <\/p>\n\n\n\nPored pitanja o individualnom radu ovi razgovori obuhvataju i pitanja koja se odnose na li\u010dne stavove i odnos prema svijetu umjetnosti kao svojevrsnoj dru\u0161tvenoj instituciji, zatim pitanja koja se odnose na ciljeve koje umjetnost, a posebno aktivisti\u010dka umjetnost, mo\u017ee ostvarivati i kona\u010dno pitanja vezana za li\u010dni odnos prema umjetni\u010dkim radovima koji se bave TIRV tematikom. Jedan deo pitanja fokusira se na poznavanje umjetni\u010dkog rada TIRV osoba iz svijeta i iz regiona i na eventualne mogu\u0107nosti za me\u0111usobnu saradnju na zajedni\u010dkim umjetni\u010dkim projektima. <\/p>\n\n\n\n
U ovom tekstu izdvajam samo odgovore na pitanja koja imaju za temu temu odnos umetnosti i aktivizma. <\/p>\n\n\n\n
Pitanja na koje su umetnici_e odgovarali_e u ovom odeljku su:<\/strong><\/p>\n\n\n\nDa li svoje umetni\u010dko anga\u017eovanje posmatra\u0161 i kao aktivisti\u010dki rad? <\/em><\/p>\n\n\n\nDa li tvoj rad referira i generalno na politi\u010dku situaciju, na stanje u dru\u0161tvu i na dru\u0161tvene probleme koji nisu u direktnoj vezi sa transfobijom?<\/em><\/p>\n\n\n\nUmetnost mo\u017ee funkcionisati kao dru\u0161tvena intervencija, strategija otpora ili politi\u010dka akcija te u skladu sa tim aktivisti\u010dka umetnost mo\u017ee imati razli\u010dite ciljeve od kojih su neki: podsticanje dijaloga, izgradnja i osna\u017eivanje zajednice kojoj pripada\u0161, stvaranje sigurnog prostora, kritika dru\u0161tva, preispitivanje op\u0161teprihva\u0107enih stavova, \u0161irenje vidika itd. \u0160ta od svega nabrojanog postavlja\u0161 sebi kao cilj kada izvodi\u0161 ili stvara\u0161 svoj umetni\u010dki rad?<\/em><\/p>\n\n\n\nOdgovori koje su umetnice_i dali_e:<\/strong><\/p>\n\n\n\nEn Ergon<\/strong><\/p>\n\n\n\nSvoj aktivizam i ulaganje u ljudska prava sam do sada najvi\u0161e fokusirala na komunikaciju sa ljudima sa kojima sam okru\u017eena kroz razgovore i vi\u0161e\u010dasovne debate. To su isti ljudi kojima sam pokazivala svoju umjetnost koja nije uvijek bila fokusirana na preno\u0161enje neke konrektne aktivisti\u010dke poruke. Kao \u0161to sam vec pomenula, na po\u010detku, to su bile li\u010dne price i doga\u0111aji koji su me motivisali da razmi\u0161ljam o svom \u017eivotu i za\u0161to je on takav. Naravno da sam se kroz \u017eivot susrijetala sa raznim vidovima diskirminacije na raznim osnovama, pa se i to odrazilo na moju umjetnost. <\/p>\n\n\n\n
Umjetnost kao takva je jako sna\u017ean alat koji do sada nisam koristila u javnim prostorima iz razli\u010ditih razloga, a najve\u0107i od njih je nesigurnost i strah da ne\u0107u biti shva\u0107ena ozbiljno. Potrebno mi je vi\u0161e vremena da se posvetim sopstvenom osna\u017eenju i samouvjerenju kako bih ozbiljnije po\u010dela da koristim umjetnost kao alat u javnom prostoru. \u017divimo u dru\u0161tvu koje je puno predrasuda, diskrimini\u0161e one koji se ne uklapaju u kalupe dru\u0161tvenih normi i rodnih uloga. Samim tim, sigurna sam da \u0107e to dru\u0161tvo onog trenutka kada odlu\u010dim da javno istupim i ka\u017eem ono \u0161ta imam kao osoba koja se ne identifikuje niti kao strejt niti kao cis, imati dosta negativnih reakcija. Ovo ne bi bio problem kada bih znala da to ne\u0107e ni na koji na\u010din uticati na moj svakodnevni \u017eivot, ali smo svjesni da dosada\u0161nje iskustvo ljudi iz LGBT+ zajenice nije takvo. <\/p>\n\n\n\n
Kada osjetim da sam spremna i da imam dovoljno kapaciteta da se nosim sa tim izazovima, podijeli\u0107u svoju aktivisti\u010dku umjetnost na sve teme koje se mogu ticati mene i mojih bli\u017eih ljudi. Do tada, nastavi\u0107u da pri\u010dam sa ljudima koje znam i da dijelim svoje iskustvo i umjetnost sa onima koji su voljni da slu\u0161aju.<\/p>\n\n\n\n
Marija Jovanovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\nNekako imam osje\u0107aj da je meni do sad sve \u0161to sam radila su\u0161tinski bilo usmjereno na aktivizam, \u0161to god sam radila i izlo\u017ebe fotografija i doprinos kreiranju akcija i performansa koje smo radili imam osje\u0107aj da sam se usmjeravala na aktivizam. Sada u poslednjih \u010detiri mjeseca sam upala u neki potpuno druga\u010diji tok sama sa sobom, kapiram koliko iz mene u mom privatnom \u017eivotu u privatnim momentima stvaranja postoje dva neka toka koja pratim i jedan je krajnje li\u010dni, a drugi se ti\u010de kreativnih ideja koje su usmjerene ka drugima odnosno ka kreiranju nekih promjena a koje su opet li\u010dni izraz mene i mojih iskustava.<\/p>\n\n\n\n
Do sad sam sebe vi\u0161e vidjela kao aktivistkinju jer je to ne\u0161to \u010dime se bavim poslednje \u010detiri godine, to je tokom tog perioda bila manje-vi\u0161e jedina stvar kojom sam se bavila. Me\u0111utim, u poslednjih nekoliko mjeseci vi\u0161e sam se okrenula umjetnosti nego ikad prije. Recimo pro\u0161le godine u periodu u kome sam gostovala na panelu sa umjetnicama i umjetnicima (to je bilo u okviru Transpozijuma u septembru 2020. godine) ja sam umjetnost do\u017eivljavala kao kanal komunikacije za aktivizam, a sada sam ve\u0107 u nekoj fazi gdje umjetnost do\u017eivljavamm kao kanal komunikacije samnom prema meni. Nekako sam stavila pauzu na dijeljenje toga sa svijetom da bi na li\u010dniji na\u010din istra\u017eila \u0161ta to meni ta\u010dno zna\u010di i definitivno bih danas rekla da sam vi\u0161e umjetnica nego aktivistkinja. Mo\u017eda do trenutka kada ti bude\u0161 transkribovao ovaj intervju \u0107e to nekako opet da se promijeni, ali eto trenutno sam na tom mjestu.<\/p>\n\n\n\n
Aktivizmom sam po\u010dela da se bavim neplanirano. To je bilo prije skoro sedam godina. Prvo sam se uklju\u010dila u LGBT zajednicu i u te socijalne krugove i ba\u0161 u to vreme se organizovala priprema za Prajd i ja sam nekako upala u tu ekipu koja pravi transparente za Prajd i od tada sam po\u010dela da volontiram za te neke sitne stvari jer sam ja tada imala 17 godina i bila sam jo\u0161 u srednjoj \u0161koli. Po\u010dela sam da volontiram a Queer Montenegro mi je u nekom trenutku ponudio posao vo\u0111enja dru\u0161tvenih mre\u017ea, kasnije sam po\u010dela da poma\u017eem oko organizacije raznih doga\u0111aja i malo po malo ja sam potpuno spontano svoj \u017eivot okrenula aktivizmu kako kroz rad u razli\u010ditim organizacijama tako i kroz privatne kanale komunikacije i djelovanja. Danas koordini\u0161em program kulture i umjetnosti i stvaram umjetnost koja \u0161alje razli\u010dite aktivisti\u010dke poruke.<\/p>\n\n\n\n
Imam osje\u0107aj da ako i\u0161ta mo\u017ee da dopre do ljudi onda je to umjetnost jer ja umjetnost percipiram kao jedno od najuniverzalnijih sredstava komunikacije koje ljudi posjeduju. Ako postoji kanal komunikacije koji je univerzalan a koji mo\u017ee da u\u0111e u sr\u017e problema na nekom emotivnom nivou, gdje vjerujem da se doga\u0111aju sve dru\u0161tvene promjene, onda je to umjetnost!<\/p>\n\n\n\n
Espi Tomi\u010di\u0107 <\/strong><\/p>\n\n\n\nNikad u procesu ne razmi\u0161ljam o tome je li ne\u0161to \u0161to radim aktivisti\u010dki i ne razmi\u0161ljam o onima koji \u0107e to mo\u017eda vidjeti ili \u010duti, ali svakako mislim da je umjetnost dobar prostor aktivizma. Samim time \u0161to sam trans umjetnik i progovaram o temama i problemima koji me zanimaju\/ more\/ okupiraju, moj je rad i aktivisti\u010dki rad. <\/p>\n\n\n\n
Transfobija i druge vrste diskriminacije i isklju\u010divosti su ne\u0161to s \u010dime trans ljudi \u017eive cijeli \u017eivot i naravno da to na ovaj ili onaj na\u010din postaje dio o kojem progovaram u svom radu i kroz taj rad. Osim toga, marginalizirane skupine (kojima i sam pripadam) \u010desto ulaze u moj rad i gledam na to kao na prostor u kojem ja mogu djelovati i ukazivati na mogu\u0107e promjene. No, ono \u010dega se grozim je uklju\u010divanje tema i skupina kojima nisam pripadao i koje nisam iskusio u rad samo zbog nekog poku\u0161aja \u0161okiranja ili aktualnosti. Ne po\u0161tujem umjetnike\/ce i ne pratim rad umjetnika\/ca kojie se bave temama koje im nisu bliske, bar na nekoj posredni\u010dkoj razini, ili onih \u010diji je rad fokusiran na zajednicu kojoj ne pripadaju, direktno ili indirektno. To je jednostavno ne\u0161to \u0161to mi se ne \u010dini fer i uvijek takvu vrstu rada promatram kao skupljanje bodova na tu\u0111oj nesre\u0107i, skupljanje bodova na onima koje naj\u010de\u0161\u0107e u taj rad nisu ni uklju\u010dene. <\/p>\n\n\n\n
Ponekad sam okupiran vlastitim traumama, koje su \u010desto vezane uz politi\u010dku situaciju i na dru\u0161tvene probleme, ponekad mi je u fokusu direktno neka od situacija, ali da, skoro se svi moji radovi bave dru\u0161tvenim pitanjem. Naj\u010de\u0161\u0107e su to djeca u lo\u0161ijim socio- ekonomskim uvjetima, LGBTIQ+ zajednica i \u017eene. <\/p>\n\n\n\n
Ne postavljam si cilj kada stvaram, osje\u0107am svoj identitet kroz nekoliko razli\u010ditih zajednica kojima pripadam\/ ili sam pripadao, a glavne njegove odrednice i one koje su mi trenutno najopipljive su rodno i klasno pitanje i to su nalazi\u0161ta mojih trenutnih tema i radova. <\/p>\n\n\n\n
Nisam siguran \u0161to moji radovi \u010dine od svega gore navedenog u tre\u0107em pitanju, to prepu\u0161tam \u010ditateljima i \u010ditateljicama, ali nekako to vidim kao otvaranje dijaloga i nametanje situacija i pri\u010da od kojih ljudi \u010desto okre\u0107u glavu, a upravo time si zatvaraju prostor prihva\u0107anja i razumijevanja. <\/p>\n\n\n\n
Sara Sari\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\nPre svega u aktivizam spada previ\u0161e stvari i neminovno je da \u0107e ne\u0161to u mom radu mo\u0107i da se gleda kroz so\u010divo aktivizma. Meni je jo\u0161 te\u017ee da izbegnem ARTivizam jer kao trans osoba pi\u0161em o li\u010dnim stvarima u koje spadaju politi\u010dke i kulturolo\u0161ke teme.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam ta\u010dno u kom trenutku sam odlu\u010dila da ne mrzim politiku i sve \u0161to ima veze sa njom ali verovatno je bila stvar sazrevanja ili bar pomirenja sa time \u0161ta oblikuje dru\u0161tva u kojima \u017eivimo. Nakon toga radoznalost se samo produbljivala. <\/p>\n\n\n\n
Trenutno pi\u0161em distopijski sci-fi roman kroz koji \u0107emo se, kroz vi\u0161e decenijski period, upoznati sa nekoliko dr\u017eavnih sistema i opresijama za razne marginalizovane \u010dlanove dru\u0161tva: migrante, hakere anti-heroje, trans osobe i klonove. Jedna velika globalno politi\u010dka intersekcionalnost koja \u0107e mi doneti nervni slom i mo\u017eda poneko knji\u017eevno ve\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Ina\u010de bih porekla da postavljam za cilj ne\u0161to od ovih nabrojanih primera ali upravo je u nastanku jedna serija za koju sam zavr\u0161ila scenario prve sezone i koju planiram da re\u017eiram. Zove se \u2019Gravitacija duge\u2019 i bavi svim pomenutim ciljevima. Radi se o grupi pojedinaca iz LGBT+ zajednice koji se bore da pre\u017eive u netolerantnom dru\u0161tvu. Ako se stvari bar pribli\u017eno odviju po mojoj inicijalnoj zamisli sama serija bi trebalo da sadr\u017ei, i samim tim ispuni, ove ciljeve bez obzira na prijem koji ostvari u javnosti.<\/p>\n\n\n\n
Aleks Jelin Gosto<\/strong><\/p>\n\n\n\nDefinitivno postoji doza aktivizma u mojim radovima. Mislim da se u dosta radova ta aktivisti\u010dka nota i provla\u010di i propituje problematiku rodnog normativa. Kroz to propitivanje rodnog normativa pokusavam da ponukam publiku na razmisljanje van odre\u0111enih imaginativnih kutija i podizanje vidljivosti o druga\u010dijem. Nemam sad ja ne\u0161to puno radova kako bih mogao pri\u010dati detaljnije o aktivistivkom djelovanju kroz njih, ali imam naprimjer jedan video koji sam napravio nedavno. U tom video koristim kombinaciju moga pogleda u kameru i komentara koje sam ja do\u017eivio u \u017eivotu, a koji idu u pozadini. Komentari su dosta teski, ali ja zavrsim video na jedan malo humoristi\u010dan na\u010din gdje me na kraju jedan glas u pozadini pita da li mo\u017ee da me pita ne\u0161to zato \u0161to sam trans. Ja glasno vrisnem \u201cne\u201d i onda taj glas zavrsi video komentarom \u201cso rude.\u201d Ja sam dosta puta spasio \u017eivu glavu koriste\u0107i humor kao sredstvo za zastitu, a i generalno mi je humor oduvijek bio koristan alat za podnosenje surove svakodnevnice. S druge strane, mislim da humor mo\u017ee da bude most koji ja\u010da vezu publike sa radom koji uzrokuje osje\u0107aj neugodnosti. I upravo taj osje\u0107aj neugodnosti za koji \u010desto mi TIRV osobe odgovaramo po nekom suludom defoltu je inkorporiran u ovaj film. <\/p>\n\n\n\n
Nedavno sam dao sebi umjetni\u010dko ime u slu\u010daju da se taj umjetni\u010dki izri\u010daj prosiri na ve\u0107e prostore i na taj na\u010din aktivisti\u010dki djeluje. Ime koje sam si dao je ime koje je meni pripisano pri ro\u0111enju, sa izvrnutim slovom N u imenu (A\u0418ELA). Dosta sam razmisljao \u0161ta to meni zna\u010di i za\u0161to bih ja koristio ime koje je dosta traumati\u010dno za mene i moj \u017eivot, i onda sam dosao na odli\u010dan odgovor samome sebi. Po\u0161to ja jos uvijek imam li\u010dne dokumente na to ime koji su i jedini validni dokument, koristenje tog imena u umjetni\u010dkom prostoru je jedna vrsta terapije, ali i aktivisti\u010dkog djelovanja. Na taj na\u010din \u017eelim da isprovociram radoznalost publike, da propituju \u0161ta zna\u010di imati nametnuti identitet koji ti ne pripada i koji se ne poklapa sa tvojim identitetom. Kakve taj nametnuti identitet posljedice ima na nas kao osobu, kako formira nasu realnost i nasa iskustva, i kako kreira ostale identitete koji postaju dio nas. I kako taj nametnuti identitet nije nu\u017eno svjesno nametnut, ve\u0107 je obi\u010dno dio ve\u0107eg nametnutnog i utjelovljenog konteksta. Izvnuto \u0418 je tu da nas ponuka na kriti\u010dko razmisljanje, na radoznalost, na transgresiju roda, na razmisljanje van okvira i podsjetnik da mi trans osobe ne treba da opravdavamo svoje postojanje. <\/p>\n\n\n\n
Neki moji radovi referiraju na druge probleme, na primjer pitanja ovisnosti. Nasa zajednica je \u010desto sklona razli\u010ditim oblicima ovisnosti i to nije za\u010du\u0111uju\u0107e s obzirom kroz \u0161ta sve prolazimo. Podizanje svijesti i propitivanje tih razil\u010ditih ovisnosti i \u0161ta one zna\u010de je meni jako bitno, a pri tom i li\u010dno. Bitno mi je pristupati ovim temama na detabuiziraju\u0107i i destigmatiziraju\u0107i na\u010din. <\/p>\n\n\n\n
Kristofer Andri\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\nAko misli\u0161 na aktivisti\u010dku umjetnost kojom se bavim onda mogu da ka\u017eem da sam se uvijek bavio aktivizmom jer sam ro\u0111en u Mostaru. Odrastanje u tom posleratnom Mostaru je ba\u0161 bilo \u010dudno posebno za mene jer sam dijete iz multietni\u010dke familije a Mostar je bio ba\u0161 nacionalno podijeljen posle rata i zbog toga sam uvjek bio u tom nekom aktivizmu kroz Antifa festivale. Kasnije kada sam do\u0161ao na Akademiju tu uvijek ima\u0161 neke zadatke koje mora\u0161 da odradi\u0161 za ocjenu i ja sam na po\u010detku druge godine shvatio da ja mogu svoj aktivizam prenijeti kroz svoju umjetnost i kroz te zadatke koje radim na Akademiji. Tako je to nekako krenulo. Na fakultetu sam shvatio da mogu da kombinujem aktivizam i umjetnost i da aktivizam prenesem kroz svoju umjetnost \u0161to mi je davalo sve vi\u0161e i vi\u0161e energije za rad. Prvo sam bio vi\u0161e fokusiran na Antifa aktivizam jer kad sam ja bio mla\u0111i u Mostaru nije bilo trans zajednice i vi\u0161e sam bio fokusiran na te Antifa festivale koji su postojali tamo od moje 15 godine. Dok nisam krenuo na fakultet bio sam i deo organizacije tih festivala i to me je nau\u010dilo da se borim za neka svoja stajali\u0161ta zato \u0161to je ba\u0161 bilo te\u0161ko i grozno odrastati u Mostaru kao dijete iz mije\u0161ane familje.<\/p>\n\n\n\n
Kada sam bio mla\u0111i i na studijama uvjek sam samo \u010dekao da pobegnem iz Mostara. Sarajevo je ve\u0107i grad i ima vi\u0161e mogu\u0107nosti da se izrazi\u0161 me\u0111utim kasnije me i Sarajevo po\u010delo gu\u0161iti pa sam samo \u010dekao da uberem neki vikend da pobegnem u Mostar. Me\u0111utim u Mostaru kulturna scena i nije ne\u0161to. Tu postoji od 2012. godine Street art festival i to je krenulo ba\u0161 kada sam ja oti\u0161ao u Sarajevo da studiram. To je odli\u010dan festival i postao je simbol alternativne scene u Mostaru koja nije tako dobra u Sarajevu. Ja sam za taj festival radio dva murala 2014. i 2015. godine ali na\u017ealost su oba prekre\u010dena. <\/p>\n\n\n\n
Ja uvijek volim da zapaprim. Kada ne\u0161to radim uvijek imam neku teorijsku pozadinu koju prati rad, uvijek imam neku poruku koja stoji iza svega. Te poruke su namenjene svima, ja se obra\u0107am svima. Svaka poruka nosi svoju te\u017einu i preko tih poruka poku\u0161avam da pobli\u017ee do\u010daram ljudima \u0161ta zna\u010di biti transrodna osoba u BiH ili bilo gdje. Imao sam uvijek dobrih reakcija ljudi, najljep\u0161e mi je kada mi neko pri\u0111e i ka\u017ee – hej sada razumijem. Imao sam i momenata kada su ljudi do\u0161li sa suzama u o\u010dima i rekli da razumijeju sada. Sve pare na svijetu ne mogu zamijeniti to. Mada ja uvijek u svojim radovima kritikujem, \u010dak mi je i mentorica za master rad rekla za taj teorijski dio da malo ubla\u017eim sa kritikama. Mislim da je u nekim momentima potrebno biti iskren i treba direktno kritikovati ljude da bi shvatil poentu.<\/p>\n\n\n\n
Sonja Sajzor<\/strong><\/p>\n\n\n\nJa stvaram umetnost zato \u0161to mi je bolno da ne stvorim ni\u0161ta od ideje koju sam imala. Mene osna\u017euje da vidim kako moji snovi postaju realnost. Ukoliko drugi tu umetnost prona\u0111u osna\u017eavaju\u0107om, drago mi je, ali to nije bio cilj. Ja ne stvaram umetnost da u\u010dinim svet lep\u0161im nego da izrazims voj pun potencijal.<\/p>\n\n\n\n
Ne volim da komuniciram politiku kroz svoju umetnost. Moja umetnost postoji samo da ja izrazims voju ludost, ma kakav god u\u010dinak to imalo na svet. Svesna sam da je mnogim mladim trans osobama osna\u017eavaju\u0107e da vide autovanu trans umetnicu jer im to \u0161alje poruku da je okej biti to \u0161to jesi, i svesna sam da mnogim transfobima to smeta jer ne \u017eele da mlade trans osobe imaju priliku da slobodno \u017eive kao trans. Kao takva, razumem da mnogi ljudi moje samo postojanje vide kao politi\u010dki \u010din. Me\u0111utim, ja svoje postojanje ne vidim tako. <\/p>\n\n\n\n
Ja generalno ne stvaram umetnost iz bilo kakve ambicije, nego iz radoznalosti. Meni nije cilj da zastupam bilo kakvu radikalnu promenu, nego spontano primetim nakon \u0161to ka\u017eem bilo \u0161ta ili izbacim bilo kakvo umetni\u010dko delo, da ljudi moje razmi\u0161ljanje vide kao radikalno, jer je mnogo daleko od onoga \u0161to je za njih norma. \u010citala sam skoro knjigu Ane Matronic koja se zove ”Robot universe” u kojoj ona pri\u010da o mogu\u0107nosti razvijanja tehnologije tako da bi u budu\u0107nosti ljudi mogli da ”uploaduju” svoj um na hard drive i da funkcioni\u0161u kao kiborzi nakon \u0161to fizi\u010dko telo prestane da funkcioni\u0161e, i bila sam fascinirana idejom. Me\u0111utim, onda se ulogujem na twitter i vidim da 99% ljudi ne veruje u korona virus i vakcinaciju, ili im je kontroverzno postojanje trans \u017eene, jer kako zaboga osoba kojoj je namenjen mu\u0161ki rod na ro\u0111enju mo\u017ee da nosi suknju, i onda shvatim da su neke ideje i razmi\u0161ljanja koja imam previ\u0161e radikalna za zatucano vreme u kojem \u017eivimo.<\/p>\n\n\n\n
Aleks Zain<\/strong><\/p>\n\n\n\nZa mene su umetnost i aktivizam dve odvojene stvari. I jedna i druga imaju dru\u0161tvenu odgovornost, ali aktivista daje re\u0161enje i cilj, a umetnik postavlja pitanje i stvara prostor za potencijalnu kritiku. Mislim da se neka doza \u2019aktivizma\u2019 desi i sama od sebe, nepotencirano, recimo kada neko vidi moje potpuno nago telo, ne mo\u017ee a da bar na neki na\u010din ne postane svestan postojanja TIRV osoba. Sa druge strane ja gledam da telo stavim u kontekst, pa, jednostavno tela, tako da ne ciljam nu\u017eno na tu reakciju, ona se samo prosto \u010desto desi. <\/p>\n\n\n\n
Iako koristim nekada svoje iskustvo mu\u0161karca koji je trans, to nije jedini fokus mog rada. Na primer performansi kao \u0161to su \u2019Homebarrier\u2019 i \u2019…and then I realized I don\u2019t even speak about you anymore.\u2019 imaju polazi\u0161te u mom odnosu prema ideji \u2019doma\u2019 i nuklearne porodice, i kriti\u010dki se odnose prema ideji porodice kao osnovne jedinice dru\u0161tva, kao i op\u0161teprihva\u0107ene ideje da su dom\/ku\u0107a\/geografsko poreklo odrednice ka kojima te\u017eimo u \u017eivotu. Ono \u0161to jeste karakteristi\u010dno za ove radove (mada verovatno ostatak mog rada) jeste to da ove pojmove kriti\u010dki prikazujem koriste\u0107i se sopstvenim iskustvom, nearan\u017eiranim narativom i fizi\u010dki zahtevnom akcijom. <\/p>\n\n\n\n
Mislim da je svako umetni\u010dko delo na svoj na\u010din anga\u017eovano, jer zahteva od publike da na kra\u0107i (ili du\u017ei!) vremenski period napusti uobi\u010dajeni tok svog \u017eivota i posveti se ne\u010demu \u0161to nije samo puka zabava. Setimo se dvadeset\u010detvoro\u010dasovnog dela Jana Fabra Mount Olympus<\/em> \u2013 prema Fabru ovo delo zahteva od publike da izvr\u0161i politi\u010dki \u010din ulaskom u salu, jer odbacuje ubrzanost i konzumerizam savremenog \u017eivota na kompletna 24 sata. Ono \u0161to \u017eelim da ka\u017eem je da anga\u017eovanost i kritika imaju razli\u010dite nivoe suptilnosti i na\u010dina implementiranja. <\/p>\n\n\n\nJa li\u010dno smatram da su kritika dru\u0161tva i preispitivanje op\u0161teprihva\u0107enih stavova negde deo osnove onoga \u0161to posao umetnika jeste. Jo\u0161 jedna va\u017ena stavka za mene je ispitivanje ljudskog tela i granica ljudskog tela, i kao sebe i kao subjekta\/objekta koji vr\u0161i radnju. Ovo mo\u017eda zvu\u010di univerzalnije i konceptualnije od konstrukcije \u2019kritika dru\u0161tva\u2019, ali ja li\u010dno smatram da ne treba da be\u017eimo ni od izvanvremenskih tema u umetnosti, prosto zato \u0161to ako ne naziremo kraj aktuelnosti nekog problema, onda o njemu ni ne treba da prestanemo da govorimo. Za mene je to \u0161to smatram da koristimo svoje telo mnogo manje nego \u0161to je ono sposobno, kao i jedan novi nalet konzervativizma koji imamo u Evropi, ali i svetu, u poslednjih desetak godina, pokazuju da prikazivanje ljudskog tela i bavljenje istim nam je i dalje preko potrebno na sceni. I bi\u0107e potrebno dokle god ne prestane da nas \u0161okira i ljudsko telo kao takvo postane standard.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Aleksa Milanovi\u0107 Ovaj tekst je preuzet iz publikacije Umjetnost koju stvaramo mi: savremeno umjetni\u010dko stvarala\u0161tvo tirv zajednice iz Crne Gore i regiona koju je 2021. godine objavila Asocijacija Spektra iz Podgorice. Publikaciju je kreirao teoreti\u010dar umetnosti i medija Aleksa Milanovi\u0107 i ona se sastoji od niza intervjua vo\u0111enih sa TIRV umjetnicima i umjetnicama iz […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":715,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[15,16],"tags":[],"class_list":["post-714","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktivizam","category-umjetnost"],"acf":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-content\/uploads\/2023\/12\/Aktivizam-i-umjetnost-e1702216094115.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/714","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=714"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/714\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":716,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/714\/revisions\/716"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media\/715"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=714"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=714"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=714"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}