Moj drug Boban feminista<\/strong><\/p>\n\n\n\n Imam druga Bobana. Ljevi\u010dar je. Veli da je posta` feminista kad ga je neka \u017eena napastvovala i nije fermala njegovo NE. Ovakvim i sli\u010dnim pri\u010dama uveseljava Lejli svaki, pa i taj dan. Mnogi bi rekli\/e \u2013 pa da, morao je da osjeti na svojoj ko\u017ei ono \u0161to boli druge svaki dan, da bi i pomislio da sebe nazove feministom. Mogu\u0107e da je tako, ako bi uop\u0161te ispao feminista da ga malo is\u010da\u010dka \u010dovjek za neke feministi\u010dke teme za koje je morao pro\u010ditat poneku raspravu drugarica u prethodnih par vjekova. Na dan kad sam ga upoznao nakon \u0161to smo Du\u0161an i ja, \u015be\u0111eli s njima na kafu, i razglabali o raznim moralnim posrnu\u0107ima ljevice i crnogorskog dru\u0161tva, rekao kako je usamljen \u010desto i zagrlio nas obojicu jako i toplo kad smo se pozdravljali. Plavim o\u010dima ina\u010de sijeva, posebno kad imitira razne spla\u010dine koje ga iritiraju licemjerstvom i oportunizmom. U tom momentu su bile tople i bri\u017ene. Nijesam ni ja vi\u0161e bio usamljen, pored dva druga i drugarice. Iskreno, pojma nemam zna li \u0161to o trans osobama, i kolko se zanimao za feminizam, ali znam i da ne dao bog kome da me grdno pogleda. Vjerujem da bi njegovo pero sijevnulo, kao \u0161to dobro zna kad nam dr\u017ei \u010dasove istorije u svojim tekstovima, kojima nam ne dozvoljava da budemo obmanuti od strane svih oni koji znaju dobro da je upravo kolektivni nedostatak znanja i sje\u0107anje zlatne ribice plodno tlo za nasilje. I ne, ovo nije pri\u010da o drugu koji brani druga pesnicama jer mu je drug. Dr\u017eim da bi njegova solidarnost uklju\u010divala i bri\u017enu o\u0161tru kritiku, ako bih \u0161to posrnuo, pa bi smatrao da ima potrebe da mi pomogne da se popravim. <\/p>\n\n\n\n Solidarnost kao samorazumljiva kategorija i vrijeme \u010dudovi\u0161ta<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sara Ahmed ka\u017ee \u201eSolidarnost ne pretpostavlja da su na\u0161e borbe iste borbe, da je na\u0161 bol isti bol, ili da se nadamo istoj budu\u0107nosti. Solidarnost podrazumijeva posve\u0107enost i rad, i prepoznavanje da, iako nemamo ista osje\u0107anja, ili iste \u017eivote, ili ista tijela, \u017eivimo na istoj zemlji\u201c (Ahmed, 2014). <\/em>Ako sam o ne\u010demu slu\u0161ao i razmi\u0161ljao u aktivizmu, to je bilo o solidarnosti. Najrabljenija rije\u010d koja je stalno u liminalnom prostoru, izme\u0111u svijeta ofucanosti do neprepoznatljivosti, i svijeta nade o utopijama za koju zaista te\u0161ko da ko mo\u017ee da te krivi da si naivni klinac koji jo\u0161 nije prerastao anarhisti\u010dke fantazije. A na pragovima ka\u017eu kurdske \u017eene, \u017eive d\u017einovi, i Gramsci je potpuno saglasan sa njima sa onom poznatom: \u201estari svijet umire, novi poku\u0161ava da se rodi, ovo je vrijeme \u010dudovi\u0161ta\u201c (Gramsci, 1971). I solidarnost uporno nikako da se ofuca, pa da zavr\u0161i na smetli\u0161tu istorije (sre\u0107om), a ni da kro\u010di utopijskim putevima, te nekako postaje samorazumljiva kategorija, koju malo ko zna kako da nacrta, a onda i upotrijebi. A sa svim samorazumljivim kategorijama je isto \u2013 defini\u0161emo ih po osje\u0107aju, koji znaju da budu zajeban varljiv kompas, naro\u010dito kad se uzme u obzir da emocije nijesu samo psiholo\u0161ka stanja, ve\u0107 i dru\u0161tvene i kulturne prakse kako tvrde brojni sociolozi i antropolozi, a Ahmed dalje potvr\u0111uje u svojoj knjizi. Elif \u0160afak ka\u017ee: \u201ebarbarska djela mogu se dogoditi brzo i u velikoj mjeri ne onda kad vi\u0161e ljudi postane nemoralno ili zlo, ne nu\u017eno, nego onda kad dovoljno ljudi otupi. Kad smo ravnodu\u0161ni, nepovezani, atomizirani. Previ\u0161e zaposleni vlastitim \u017eivotima da bismo marili za druge. Nezainteresirani za tu\u0111u bol i nedirnuti njome. Manjak osje\u0107aja najopasniji je osje\u0107aj\u201c <\/em>(Shafak, 2020). <\/em>Mo\u017eda se zato Gramsci u Zatvorskim bilje\u017enicama pita za\u0161to se ba\u0161 fa\u0161izam javio u Italiji, u trenutku istorije kad su postojali svi uslovi za razvoj socijalisti\u010dke revolucije (Gramsci, 1971). Zvu\u010di poznato?<\/p>\n\n\n\n Ne desi mi se rijetko da sam u krugovima u kojima se diskutuje solidarnost ili se poziva na istu. Slu\u0161ao sam vi\u0161e puta, a i sam govorio, kako je solidarnost baza svake borbe za bolje dru\u0161tvo, da se bez nje nemamo \u010demu nadati. Vazda se svi usaglase, posebno kad se pri\u010da o ranjivim zajednicama, e zamisli da tu ba\u0161 neko ka\u017ee \u2013 zabolje me uvo za one koji imaju najmanje resursa. Naravno, to ne\u0107e niko re\u0107i, mo\u017ee to fino da se upakuje u \u201eubi nas politika identiteta kao neoliberalni produkt bur\u017eoazije da se skrene sa klasne borbe\u201c. Tako se izbjegava vo\u0111enje te\u0161kih razgovora i izgovaranje dru\u0161tveno ne toliko prihvatljivih stavova. A onda se s vremena na vrijeme dese te\u0161ki razgovori, u kojima nijesmo ba\u0161 sigurni kad smo i sa kim solidarni. Tako sam skoro bio u diskusiji u kojoj smo raspravljali da li smo solidarni sa onima koji vr\u0161e nasilje nad drugima u bilo kom obliku, ukoliko i oni sami do\u017eive nasilje u nekom trenutku. U prevodu, boli li nas uvo kad fa\u0161isti i oni \u0161to koketiraju sa fa\u0161izmom, bilo da to rade iz otvoreno fa\u0161isti\u010dkih pozicija ili iz pozicija kvazi borbe za dru\u0161tvenu pravdu i jednakost, do\u017eive i sami nasilje i bivaju \u017ertve istih onih politika koje podr\u017eavaju. Odnosno, jesu li dobili \u0161to su zaslu\u017eili i tako im i treba, ili treba da branimo i njihovo pravo na dostojanstvo. Naravno, tu je bilo raznih mi\u0161ljenja, i taj je razgovor te\u017eak upravo jer me\u0111u nama ima sasvim dovoljno onih koji osje\u0107amo na svojoj ko\u017ei pogubnost politika takvih subjekata. Na kraju zaklju\u010dismo da je potrebno da razgovaramo jo\u0161 puno \u0161ta je solidarnost, kako je defini\u0161emo, kako je do\u017eivljavamo i kako je praktikujemo. Nijesmo nastavili taj razgovor ipak, ali \u0161ta mo\u017ee biti odgovor? Na\u0111a Bobi\u010di\u0107 mi je jednom dala smjer u kojem sam po\u010deo promi\u0161ljati solidarnost \u2013 solidarnost kao politi\u010dki pojam i kategoriju. Dakle, ne ba\u0161 solidarnost bazirana na empatiji. Barem ne bi smjela biti, jer se empatijom poistovje\u0107ujemo, a solidarni smo kad su emotivno nabijene teme u pitanju. Sara Ahmed kritikuje osje\u0107anje tu\u0111eg bola iz pozicije velikodu\u0161nosti, a ne ravnodu\u0161nosti. Kao da u svijetu koji je sve samo ne binaran, a uporno se poku\u0161ava pojednostaviti kroz binarne koncepte, samo postoje ove dvije suprotnosti. Kritiku bazira na tvrdnji da pri\u010de o boli uklju\u010duju slo\u017eene odnose mo\u0107i, sa \u010dim je saglasna i Spelman u Plodovima tuge<\/em>, \u0111e tvrdi da \u201esaosje\u0107anje, kao i drugi oblici brige, mo\u017ee poja\u010dati same obrasce ekonomske i politi\u010dke pod\u010dinjenosti odgovorne za patnju\u201c (Spelman, 1998). Nekako mi je \u010desto na pameti da su fa\u0161isti vazda me\u0111u sobom solidarni. Zna\u010di, nije solidarnost rezervisana samo za \u201edobre ljude\u201c, pa je mo\u017eda i \u010dudno da solidarnost kao bazu za bolje \u015butra prema svima, baziramo na saosje\u0107anju prema onima koje vidimo kao dobre. Na koncu, zar nije \u201edobar\u201c jednako perverzan i vulgaran koncept kao i \u201enormalan\u201c\u2026 \u0160to onda \u010dini da solidarnost radi za antifa\u0161iste\/kinje?<\/p>\n\n\n\n Kolektivne prakse solidarnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sartr smatra da je francuski radnik prije \u0161trajka spontani rasist kad su u pitanju imigranti, ali da onda kad u\u0111u u zajedni\u010dku akciju, lo\u0161i osje\u0107aji se bri\u0161u i prevladava solidarnost (pa bila ona djelimi\u010dna ili privremena). \u201eDakle rasisti\u010dkoj podjeli koja dolazi na mjesto klasne podjele uveliko pogoduje odsustvo mobilizacije, odsustvo percepcije sebe kao pripadnika jedne mobilizirane dru\u0161tvene skupine, ili skupine koju je mogu\u0107e potencijalno mobilizirati pa je stoga uvjek mobilizirana mentalno\u201c (Eribon, 2009). <\/em>Nezavisno od toga \u0161to smatramo da se u \u010dovjeku javlja spontano i \u0161to mu je prirodno \u2013 ako znamo da su podjele tu da na njima profitiraju oni sa najvi\u0161e mo\u0107i i resursa u dru\u0161tvu, koje \u010desto ne vidimo i ne \u010dujemo, ili koje pak gledamo svakog dana u parlamentima i u medijima, i koji daju sve od sebe da nas izlude do granice potpune otupjelosti i svejedno\u0107e (ne samo \u0161ta \u0107e se desiti drugome, ve\u0107 i nama samima) \u2013 za\u0161to se najlak\u0161e okre\u0107emo protiv onih koji su nam bli\u017ee i za koje imamo osje\u0107aj da su dohvatljivi? Vi\u0161e retori\u010dko pitanje, odgovor se sam pi\u0161e. <\/p>\n\n\n\n Da li su jedine kolektivne akcije danas kroz koje se mo\u017ee graditi neka vrsta osje\u0107aja zajedni\u0161tva protesti i glasanje na izborima, a jedini prostori ulice i kutije za glasanje? Da, ako nam je potrebno osje\u0107aj masovnosti da bismo se povezali. Ali, ne treba zaboraviti da to nijesu jedini prostori u kojima obitavamo, niti jedini resursi sa kojima raspola\u017eemo. Sje\u0107am se kad sam prvi put bio na sastanku mre\u017ee \u017dena u crnom (doga\u0111aj na koji se stalno vra\u0107am i koji mi je promijenio \u017eivot i poimanje solidarnosti), \u015bedio sam pored Sta\u0161e Zajovi\u0107, koja je vi\u0111ela da gorim da dam komentar na diskusiju o nacionalizmu, i uprkos tome \u0161to je i ona \u017eeljela jako da komentari\u0161e tako\u0111e, uzela mi ruku i digla je, gurnuv\u0161i me tako da progovorim, \u0161to sigurno ne bih sam uradio, jer sam smatrao da nije tema o kojoj imam pravo da pri\u010dam i da imam pravo da pri\u010dam samo o `svojoj` temi \u2013 transrodnosti. Druga lekcija koju mi je dala tog vikenda je kad sam \u017eelio ranije da krenem, jer me \u010dekao cijeli dan putovanja za Podgoricu iz Beograda, a ona me pod\u015betila da ljudi u Ukrajini ginu, i da mi je du\u017enost da budem na protestu. \u201ePa \u0161ta, bi\u0107e\u0161 malo umorniji, ali \u0107e\u0161 uraditi ne\u0161to va\u017eno.\u201c I tako sam toga dana stavio na prvo mjesto solidarnost sa ljudima koji daleko ne\u0111e ginu i ne znaju da stojim za njih, u gradu u kojem se slave fa\u0161isti, a imperijalisti\u010dki ratovi opravdavaju. Kad je do\u0161la u Crnu Goru, nije dala da ljudi iz Srbije pri\u010daju ljudima iz Crne Gore, kako da se bore protiv velikosrpskog imperijalizma i spolja\u0161njeg i unutra\u0161njeg fa\u0161izma, smatrala je da smo dovoljno dugo o\u015be\u0107ali negiranje na\u0161ih identiteta i mi\u0161ljenja, i nije \u017eeljela da se opresivne prakse u tom prostoru perpetuiraju. \u0160ta je sve resurs u ovim situacijama? Prostor za glas, mogu\u0107nost da se osna\u017ei neosna\u017eeni glas koji ne zna kako da se oslobodi, kritika konformizma od koje ti je neprijatno, ali od koje i poraste\u0161, odbijanje reprodukovanja istorijskih opresija, i jo\u0161 mnogo toga. Je li Sta\u0161a savr\u0161eni primjer solidarnosti i brige, razumijevanja i odbijanja svake dinamike mo\u0107i? Sigurno da nije. Pitanje je i da li je iko i da li nam traganje za idealizovanjem i romantizovanjem hodaju\u0107ih utopija, mo\u017ee pomo\u0107i u borbi za kodiranjem tih \u017eelja u dru\u0161tveni sistem. Ali ono \u0161to za mene jeste, i ona i mnogi ovakvi primjeri nesavr\u0161enosti koje znam \u2013 jeste podsjetnik na re\u010denicu koje se \u010desto sjetim, koju je jednom Ljupka Kova\u010devi\u0107 rekla \u2013 \u201eljevica \u0107e uspjeti onda kad se humanizuje\u2026\u201c Trebalo mi je vremena da shvatim \u0161ta je htjela da ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Lekcije solidarnosti od onih zbog kojih danas nastavljamo<\/strong><\/p>\n\n\n\n U knjizi Red Valkyries<\/em> od Kristen Ghodsee (Ghodsee, 2022), \u010ditamo o pet nevjerovatnih \u017eena koje su odgovorne za najprogresivnije politike koje je ljevica ikad predlagala, od slobodne ljubavi oslobo\u0111ene posjedni\u010dkih potreba, do obrazovanja oslobo\u0111enog nametanja autoriteta koje ohrabruje kriti\u010dku misao i povezanost, te dru\u0161tvenog preuzimanja brige i rada koji reprodukuje \u017eivot i uslove za isti. Nijedna od ovih \u017eena nije osjetila solidarnost ve\u0107ine svojih saboraca, \u010dak naprotiv, ali iz njihovog \u017eivota Ghodsee nas u\u010di va\u017ene lekcije: <\/p>\n\n\n\n Ima jo\u0161 mnogo lekcija koje mo\u017eemo da nau\u010dimo od onih prije nas, prije svega da kona\u010dno po\u010dnemo da u\u010dimo od njih, odbijaju\u0107i samo da vidimo njih kao savr\u0161ene \u017ertve i unutar progresivnih pokreta koji su ih iznevjerili, ve\u0107 i \u0161ta su sve uspjeli\/e da postignu, uprkos svim preprekama i neda\u0107ama, sagledavaju\u0107i ih u kontekstu svoga vremena, cijene\u0107i naslje\u0111e koje su nam ostavili u amanet. Transgeneracijska antifa\u0161isti\u010dka solidarnost podrazumijeva da ne budemo samo \u201edobri\u201c potomci, ve\u0107 i dobri \u201epreci\u201c.<\/p>\n\n\n\n Policajac u mojoj i tvojoj glavi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da se vratim na Bobana na kratko. De\u0161avalo mi se da `vatam sebe kako ga policajam u svojoj glavi, kad god mi nije savr\u0161en. Od kad ponosno sebe zovem aktivistom, ljudi su me vi\u0161e puta pitali za\u0161to sam odlu\u010dio da ba\u0161 to bude moj poziv, za\u0161to nijesam nastavio da se bavim biologijom, ili za\u0161to nijesam oti\u0161ao u neku \u201esre\u0107nu zemlju Zapada\u201c, \u0111e cijene vi\u0161e \u201etakve ka ja\u201c. Uvjek sam davao isti odgovor, godinama \u2013 da radim to zbog pravde i pravednosti, jer vjerujem u dru\u0161tvo jednakosti, u dru\u0161tvo kao sistem, koje funkcioni\u0161e po principu \u2013 \u201eako nekome nije dobro, nikome nije dobro\u201c. Me\u0111utim, shvatio sam da mogu da dam i iskreniji odgovor, a to je da sam u aktivizmu zbog ogromne potrebe za konekcijom sa drugima. Sre\u0107ko Horvat ka\u017ee kada tvrdi da solidarnost u sebi ve\u0107 nosi ljubav u Radikalnost ljubavi: \u201e<\/em>revolucija jest ljubav ako \u017eeli biti dostojna svog imena\u201c <\/em>(Horvat, 2016). <\/em>A ni ljubav, ni revolucija, a bogami ni solidarnost nijesu uvjek ni laki, ni lijepi, ali su uvjek njeguju\u0107i, \u010dak i kad nemamo osje\u0107aj da je tako, ve\u0107 je ta njega koriguju\u0107a. Stoga predla\u017eem da prvi princip ka gra\u0111enju solidarnosti bude slanje policajca na pauzu, i odgovor na pitanje \u2013 da li ovakva praksa solidarnosti, ako se ponovi, doprinosi da budemo povezaniji? Sve mi se \u010dini da policajac u glavi, ne \u017eeli ba\u0161 ni da voli, ni da se konektuje, ve\u0107 da reguli\u0161e, kontroli\u0161e i pendrekom ka\u017enjava. Policajac ne \u017eeli da di\u017ee revolucije, e u to sam siguran.<\/p>\n\n\n\n Literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ahmed, Sarah. (2014). The Cultural Politics of Emotion. <\/em>Edinburgh University Press. Edinburgh.<\/p>\n\n\n\n Ghoodsee, Kristen. (2020). Red Valkyries: Feminist Lessons From Five Revolutionary Women<\/em>. Verso Books, New York.<\/p>\n\n\n\n Gramsci, Antonio. (1961). Pisma iz zatvora. <\/em>Zora \u2013 dr\u017eavno izdava\u010dko poduze\u0107e Hrvatske, Zagreb.<\/p>\n\n\n\n Eribon, Didier. (2019). Povratak u Reims<\/em>. Multimedijalni institut Sandorf, Zagreb.<\/p>\n\n\n\n Horvat, Sre\u0107ko. (2016). Radikalnost ljubavi.<\/em> Fraktura, Zagreb.<\/p>\n\n\n\n Shafak, Elif. (2020). Kako sa\u010duvati mentalno zdravlje u doba podjela. <\/em>HENA COM, Zagreb.<\/p>\n\n\n\n Spelman, Elizabeth V. (1998). Fruits of Sorrow: Framing Our Attention to Suffering. Hypatia <\/em>13 (2):162\u2013164.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Jovan D\u017eoli Uli\u0107evi\u0107 Moj drug Boban feminista Imam druga Bobana. Ljevi\u010dar je. Veli da je posta` feminista kad ga je neka \u017eena napastvovala i nije fermala njegovo NE. Ovakvim i sli\u010dnim pri\u010dama uveseljava Lejli svaki, pa i taj dan. Mnogi bi rekli\/e \u2013 pa da, morao je da osjeti na svojoj ko\u017ei ono \u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":763,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[12,39],"tags":[],"class_list":["post-759","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktuelno","category-solidarnost"],"acf":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-content\/uploads\/2024\/03\/shane-rounce-DNkoNXQti3c-unsplash.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/759","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=759"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/759\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":761,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/759\/revisions\/761"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media\/763"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=759"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=759"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=759"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n