Da bismo govorili o mentalnom zdravlju moramo govoriti o onome \u0161to je zdravlje uop\u0161te.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svjetska zdravstvene organizacija mentalno zdravlje defini\u0161e kao kompletno fizi\u010dko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemo\u0107. Kad smo ve\u0107 kod definicija one kao takve u mnogo \u010demu znaju da su\u017eavaju, ukalupljuju i ograni\u010davaju posebno \u201cslobodu\u201d Kvir zajednice. Me\u0111utim imenovanje i upotreba rije\u010di je jako va\u017ena jer kako ka\u017ee Ludvig Vitgen\u0161tajn: granice moga jezika su granice moga svijeta<\/em>. Upravo je zbog toga va\u017eno da stvari nazovemo svojim imenima, da ih artikuli\u0161emo kroz rije\u010di da bi uspostavili odnos i iskomunicirali potrebe. Me\u0111utim, problem nastaje kada se psihoterapijski, psiholo\u0161ki i psihijatrijski pojmovi krenu upotrebljavati u svakodnevnom govoru gube\u0107i na taj na\u010din svoje zna\u010denje, ali ne samo to ve\u0107 i dovode\u0107i pojedinca kao i dru\u0161tvo u jedno apori\u010dno stanje u kojem se odre\u0111en pojam upotrebljava u jezi\u010dkom diskursu kojem ne pripada i time postaje opasan ne samo po zajednicu ve\u0107 i za dru\u0161tvo u cijelini jer ne gubi svoje osnovno zna\u010denje ve\u0107 se poput zaraze \u0161iri unutar dru\u0161tva i posebno zajednice koja je \u010desto izlo\u017eena i prezentovana druga\u010dijom, van normativa normalnosti, zazorna, zanimljiva, vesela, tu\u017ena, ali dugi niz godina posmatrana kao aberantna jer ne odgovara ve\u0107inskom \u0161ablonu normalnosti koji pod normalnim podrzumjeva sve ono \u0161to je lijepo, zdravo i pametno pa standardima ve\u0107ine \u010dini da se zajednica sama upotrebom ovih termina koji joj se eksplicitno ali i implicitno name\u0107u od strane mainstrima patologizira. U tom takvom kontekstu upravo upotreba psihijatrijskih termina postaje opasan kohezivni faktor u dru\u0161tvu posebno u zajednici. Na ovaj na\u010din nama se mo\u017ee \u010diniti da smo bli\u017ei rije\u0161enjima i da nam je to stanje koje imenujemo stru\u010dnim terminom bli\u017ee i lak\u0161e rije\u0161ivije, a u stvari samo nas udaljava od onoga \u0161to jeste kontakt sa drugim i odnos cjelovitosti tijelesnog, kognitivnog, emocionalnoog i spiritualnog bi\u0107a jer nas vezuje za rije\u010d koja opisuje pojam koji ne razumijemo, te nas na taj na\u010din defini\u0161e u skladu sa onim \u0161ta pod tim pojmom podrazumjevamo odaljavaju\u0107i nas od sebe samih ali i od zajednice i \u010desto stvaraju\u0107i patologizaciju koju mo\u017eemo do\u017eivjeti kao identitetsku sr\u017enu sponu uz pomo\u0107 koje \u0107emo se povezivati ili odvajati od drugih. Tako \u0107emo imati sve \u010de\u0161\u0107e grupe samodijagnostikovanih narcisoidnih ili anitisocijalnih poreme\u0107aja li\u010dnosti, pona\u0161anje determinisano jednom do sada karakteristi\u010dnom slikom za hipohondri\u010dne strukture kojima nije strano da upotrebljavaju jezik koji ne razumiju dovoljno (medicinski) u cilju obja\u0161njenja sopstvenih simptoma i tegoba sa kojima se suo\u010davaju ne bi li do\u0161li do bolje spoznaje sebe i ozdravljenja. Introspekcija je veoma va\u017ena, na kraju krajeva jedna je od primarnih metoda kada je psihologija u pitanju i spoznaja samog sebe ali sve \u010de\u0161\u0107a (zlo)upotreba psiholo\u0161kih pojmova naj\u010de\u0161\u0107e kroz knjige za samopomo\u0107 i popularnu psihologiju u mnogo \u010demu mogu da odmognu i u\u010dine da ne potra\u017eimo pomo\u0107 stru\u010dnog lica ili da potra\u017eimo onog\/onu\/one koji su sli\u010dni nama makar po naj\u010de\u0161\u0107e samostalno uspostavljenoj dijagnozi. Apsurd kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva je \u0161to nas na razli\u010dite na\u010dine u\u010di da je va\u017eno da budemo posebniji (jer se \u201eposebnost\u201d prodaje dok se iza te naizgled posebnosti naj\u010de\u0161\u0107e krije potreba da se opstane u dru\u0161tvu konuzmerizma unutar kojeg \u201eposebnost\u201d ima visoku vrijednost ali ne i autenti\u010dnost). U toj posebnosti mahom smo usamljeni, ali i zavisni od tog istog sistema koji poput Krona pro\u017edire svoju \u0111ecu. Opstajemo ne shvataju\u0107i da se solidarnost koja ima veliki zna\u010daj za mentalno zdravlje zajednice ali i cjelokupnog dru\u0161tva, ne podrazmjeva zahvaljuju\u0107i samopripisivanju dijagnoza, pridjeva i imena ve\u0107 upravo razumjevanjem konteksta vremena u kojem boravimo i prihvatanja da mo\u017eemo da postojimo i da \u017eivimo sa drugim\/druga\u010dijim \u010dine\u0107i na taj na\u010din dru\u0161tvo ali i sebe zdravijima jer samo tako na\u0161e mentalno a na kraju i fizi\u010dko zdravlje mo\u017ee da opstane u sistemu kakav je danas. Dru\u0161tvo u kojem ne mora klasa, rasa, rod, pol ili bilo koja druga karakteristika da bude ono zbog \u010dega \u0107emo biti solidarni. Solidarnost ne mo\u017ee podrazumjevati prihvatanje jednog a negiranje drugog iz tog razloga je va\u017eno da shvatimo da se do iste ne dolazi kroz patologizaciju od strane dru\u0161tva ili romantizovanjem samopatologizacije jer samoprihvatanje i uop\u0161te prihvatanje druga\u010dijeg vodi do solidarnosti a ona kao takva do promjene.<\/p>\n\n\n\n U ge\u0161taltisti\u010dkoj psihoterapiji upravo ono \u0161to donosi najve\u0107u promjenu jeste prihvatanje odnosno teorijskim jezikom re\u010deno \u201eparadoksalna teorije promjene\u201d. Paradoksalno, promjena po\u010dinje tek s prihvatanjem, razumjevanjem smisla i uva\u017eavanjem onoga \u0161to jeste. Zato smo vrlo iznena\u0111eni kada shvatimo da su na\u0161e misli i na\u0161a osje\u0107anja veoma neposlu\u0161na i da im treba definicija da bi pripadali. Imenovanje stvari pravim imenima uvijek ali identifikovanje sa iskustvima, rije\u010dima na taj na\u010din da TO ne\u0161to postane Mi a da ne postane dio nas upravo nas vodi u zamku neprihvatanja onoga \u0161to jeste. Jer ako \u017eivimo to ne\u0161to onda mo\u017eemo govoriti o \u201efiksiranom ge\u0161taltu\u201d drugim rije\u010dima onoj na\u0161oj poziciji i identitetu koji nam je najpoznatiji i koji vjerujemo da jesmo i koji nas \u201e\u010duva\u201d od promjene, a \u017eivot u su\u0161tini jeste proces dok je sam proces konstantna promjena kojoj ako se opiremo ne mo\u017eemo se osje\u0107ati dobro.<\/p>\n\n\n\n Mentalno zdravlje LGBTIQ+ osoba <\/strong><\/p>\n\n\n\n Diskriminacija, stigma, predrasude i sve \u010de\u0161\u0107a anti-rodna politika i propaganda u velikoj mjeri uti\u010du na zdravlje kako mentalno tako i fizi\u010dko LGBTIQ+ osoba. Seksualnost uvijek treba posmatrati kao kontinuum \u0161to zna\u010di da je generalno ne treba ukalupljivati niti definisati jer u biti je vrlo fluidna i ne mo\u017ee se posmatrati odvojeno od roda koji je tako\u0111e fluidan. Kad ka\u017eem fluidnost mislim da treba ostaviti prostor za razli\u010dita imenovanja, do\u017eivljaje i obja\u0161njenja sopstvenog identiteta. Ovo je posebno zna\u010dajno za ljude u zajednici koju su naj\u010de\u0161\u0107e pod implicitnim ali i eksplicitnim uticajem tradicionalnog definisanja roda i same seksualnosti prinu\u0111eni da se binarno odrede i ukalupe u ve\u0107 postoje\u0107i sistem. Prostor koji otvara KVIR zajednica je prostor koji u biti dekonstrui\u0161e heteronormativan, patrijarhalan sistem koji njeguje transfobiju, homofobiju, seksizam i rasizam. U dru\u0161tvu koje se pla\u0161i promjene svaka razli\u010ditost zastra\u0161uje i \u201eprijeti\u201d da ugrozi privilegovanu poziciju bijelog heteroseksualnog mu\u0161karca kao reprezenta mo\u0107i (Boga, Oca) falogocentri\u010dnog dru\u0161tva u kojem opstajemo, \u017eivimo i razvijamo se. Kada su u pitanju trans, interpolne i rodno varijantne osobe u terapijiskim procesima, kao i u odnosu prema institucijama i stru\u010dnjacima\/stru\u010dnjakinjama za mentalno zdravlje, mogu unapred o\u010dekivati neprepoznavanje svog iskustva, preispitivanje, sumnju zato \u0161to to dru\u0161tvo ve\u0107 radi. Me\u0111utim stru\u010dnjaci i stru\u010dnjakinje za mentalno zdravlje bi trebalo da izbjegavaju kategorisanje jer je ono u stvari odraz dru\u0161tvene homofobije i transfobije koja defini\u0161e identitet kroz binarne podijele. Sama LGBTIQ+ zajednica je svakodnevno povrije\u0111ena dru\u0161tvom, \u010dak ne ni pojedincem koliko \u010ditavim dru\u0161tvom. Iz tog razloga je va\u017eno raditi na ja\u010danju sistema unutra\u0161nje samopodr\u0161ke i prepoznavanju sopstvenog pozicioniranja u odnosu na svoj proces, porodicu, prijatelje, samu zajednicu i na kraju dru\u0161tvo kao takvo.<\/p>\n\n\n\n Kada govorimo o mentalnom zdravlju va\u017eno je da govorimo i o sistemima podr\u0161ke: porodici. prijateljima, saveznicima, kolegama\/nicama, psiholozima, psihijatrima, psihoteraputima ali i o zajednici.<\/p>\n\n\n\n Ni\u0161ta slikovitije ne obja\u0161njava diskriminaciju od stigmatizacije koja u stvari postaje znak, simbol i kao takva sna\u017enije od predrasuda opstaje, perfidno uobli\u010dena u kolektivnom nesvijesnom, transgeneracijskom i li\u010dnom poimanju sebe, drugog i okoline. Ako predrasude prethode diskriminaciji onda je stigmatizacija osna\u017euje i odr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n Stigma je u naj\u0161irem smislu \u017eig, o\u017eiljak odnosno oznaka ne\u010deg \u0161to se vrijednosno smatra nepo\u017eeljnim. U ranijim dru\u0161tvima stigma je zna\u010dila i \u017eigosanje osoba koje su po\u010dinile neko sramno djelo poput kra\u0111e, prevare, la\u017ei i sl. Za\u0161to je va\u017eno govoriti o predrasudama i stereotipima unutar zajednice i van nje, upravo zato \u0161to dru\u0161tvo umije biti vrlo diskriminu\u0161u\u0107e prema onome \u0161to vidi kao razli\u010dito, a onda oni koji su diskriminisati mogu da upadnu u zamku stigmatizacije, stereotipizacije i na kraju diskriminacije unutar onog \u0161to dru\u0161tvo percipira kao zazorno i na taj na\u010din odaljiti sebe od neprijateljskog dru\u0161tvenog konteksta, identifikuju\u0107i se samo sa onim \u0161to dru\u0161tvo name\u0107e kao \u201eproblemati\u010dno\u201d i pomjeraju\u0107i sopstvenu bol i isklju\u010denost na drugog. Zato je va\u017eno za mentalno zdravlje LGBTIQ+ zajednice da se ne isklju\u010duje i ne bori protiv ve\u0107 da se bori za bolju poziciju i vidljivost u dru\u0161tvu, za prihvatanje zajedni\u0161tva kao zna\u010dajne uloge u gra\u0111enju dru\u0161tva solidarnosti u kojem se ne\u0107emo dijeliti na oni i mi ili mi i oni ve\u0107 u kojem \u0107e se voditi borba za \u017eivot, prava i prihvatanje ali ne apriori ljubav u zajedni\u0161tvu ve\u0107 upoznavanje i prihvatanje dru\u0161tvene klime, konteksta kao i razli\u010ditosti unutar same zajednice. I na kraju ljubav i solidarnost koje ne moraju da zna\u010de bezgrani\u010dnu toleranciju niti povezivanje kroz stanja koja su nastala i nastaju zbog odnosa dru\u0161tva prema zajednici. <\/p>\n\n\n\n Smatram da u radu sa zajednicom treba raditi na osna\u017eivanju svijesnosti o rezilijentnosti i snazi koju posjeduju ipak svi koji opstaju u ovakvom dru\u0161tvu i bivaju dio njega, dekonstrui\u0161u ga i prihvataju u isto vrijeme, naravno uvijek uva\u017eavaju\u0107i bol, i iskustva sa kojima osobe iz zajednice \u017eive ali ne i potrebu da se kroz upotrebu psihijatrijskih dijagnoza i psiholo\u0161kih termina stvara zajedni\u0161tvo jer kako Viktor Igo u Predgovori Kromvelu ka\u017ee reci mi \u0161ta pod tim podrazumjeva\u0161 pa \u0107emo govoriti o tome implicitno govore\u0107i o tome da nam nisu dovoljni pojmovi kao takvi ve\u0107 odnos, proces i upotreba jezika kojim \u0107emo se razumjeti i bivati u odnosu.<\/em><\/p>\n\n\n\n Psihijatrijska stanja naj\u010de\u0161\u0107e isklju\u010duju iz dru\u0161tva i \u010dine da ne rijetko ostajemo zagledani samo u simptom koja ona nose i na taj na\u010din ne vidimo ni sebe ali ni drugog. Svijesnost do koje se mo\u017ee do\u0107i na razli\u010dite na\u010dine, me\u0111utim najefikasnije psihoterapijskim procesom, je va\u017ena da bi se stvorila zdrava kohezivnost koja ne isklju\u010duje stanja, ali uva\u017eavaju\u0107i ih smje\u0161ta ih u pozadinu te na taj na\u010din odnos i svijesnost, u\u010de\u0161\u0107e i solidarnost postaju osna\u017euju\u0107i faktori opstanjanja, nastajanja i odr\u017eavanja unutar zajednice, ali i dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Mjera kao dijagnoza <\/strong><\/p>\n\n\n\n Na \u017eivot iz perspektive ge\u0161taltisti\u010dki orjentisanog psihoterapeuta gledam kao na kontinuum na kome je va\u017eno kretaju\u0107i se kroz \u017eivot prona\u0107i svoju mjeru. Kako da se prilagodim, a da se u tome ne izgubim, kako da se zbrinem, a da ne odustanem od pomo\u0107i koju mogu primiti od drugih, kako da se osamim, a ne isklju\u010dim druge iz mog \u017eivota, kako da se osje\u0107am sna\u017eno, a da ne zaboravim na svoju slabost, kako da budem ponos na to \u0161to sam druga\u010diji, a da ne osu\u0111ujem one koji tu razli\u010ditost ne prepoznaju kao dragocijenost, kako da pustim da se moj \u017eivot de\u0161ava a ne izgubim kontrolu nad istim. LGBTIQ osobe izlo\u017eenije su i \u010de\u0161\u0107e im je naru\u0161eno psihi\u010dko blagostanje ne zbog toga \u0161to su LGBTIQ ve\u0107 zbog odnosa dru\u0161tva prema onima koji se ne uklapaju u patrijarhalnu, heteronormativnu kapitalisti\u010dku i na kraju neoliberalnu organizaciju dru\u0161tva. Iz tog razloga je da va\u017eno ne odustati od ljudi, ne odustati od dru\u0161tva i ne odustati od onoga \u0161to \u010dovjek mo\u017ee da bude \u2013 homo ludens<\/em> (\u010dovjek koji se igra) bez obzira koliko to isto dru\u0161tvo bilo povrije\u0111uju\u0107e. Va\u017eno je baviti se sopstvenim zdravljem kako mentalnim tako i fizi\u010dkim kako bi se na kraju krajeva borili za ravnopravnost, slobodu, ljubav i zajedni\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Susreti i rastanci (odustajanja i sastanci)<\/p>\n\n\n\n Osoba \u201ebez o\u010diju\u201d je projektovala svoje o\u010di u sredinu. Ona uvijek osje\u0107a kako je drugi posmatraju i kritikuju. Ona je samosvijesna uvijek brinu\u0107i kako se pojavljuje pred drugima. Fokus ge\u0161talt terapije je na pomo\u0107i klijentu da povrati kori\u0161\u0107enje svoje senzorne opreme (o\u010di su metafora za svijesnost koja je nemogu\u0107a bez integrisanja li\u010dnosti u cijelinu , prisustva, svijesnosti sebe i sredine).<\/p>\n\n\n\n Jer samo kada se popune rupe u li\u010dnosti ona smo spremi da vidimo jedni druge.<\/p>\n\n\n\n Poku\u0161a\u0107u da ilustrujem kako bi izgedalo kada bi se Fric Perls sreo sa Dzejkob Levi Morenom u cilju predstavljanja osvje\u0161\u0107ivanja va\u017enosti svijesnosti, prihvatanja i aktivnog u\u010de\u0161\u0107a u sopstvenom \u017eivotu i u slu\u010dajevima kada dolazimo iz razli\u010ditih \u201esvijetova\u201d ilustruju\u0107i na taj na\u010din kako solidarnost nikad ne podrazumjeva isklju\u010divanje ve\u0107 naprotiv uklju\u010divanje. <\/p>\n\n\n\n D\u017eejkob Levi Moreno (rumunsko-ameri\u010dki psihijatar, psihosociolog i pedagog, osniva\u010d psihodrame i jedan od pionira grupne psihoterapije).<\/p>\n\n\n\n Fric Perls (njema\u010dki nauropsihijatar i psihoanaliti\u010dar jevrejskog porijekla, jedan od osniva\u010da ge\u0161talt terapije).<\/p>\n\n\n\n Levi: Susret dvoje, lice u lice, o\u010di u o\u010di. Kad pri\u0111emo bli\u017eu, zamjeni\u0107emo na\u0161e o\u010di; Ja \u0107u gledati tebe tvojim o\u010dima , a Ti \u0107e\u0161 gledati mene, mojim o\u010dima<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Fric: Ja radim svoj posao, a ti radi\u0161 svoj posao.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ja ne \u017eivim na ovom svijetu da bih ispunio tvoja o\u010dekivanja,<\/em><\/p>\n\n\n\n Ti ne \u017eivi\u0161 na ovom svijetu da bi ispunio moja o\u010dekivanje.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ti si ti.<\/em><\/p>\n\n\n\n A ja sam ja.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ako slu\u010dajno prona\u0111emo jedan drugog \u2013 to je prelijepo.<\/em><\/p>\n\n\n\n A ako ne \u2013 tu se ne mo\u017ee pomo\u0107i.<\/em><\/p>\n\n\n\n JA \u2013 TI odnos je onaj koji lije\u010di onaj odnos koji se ne sre\u0107e sa definicijama, dijagnozama ve\u0107 odnos koji podrazumjeva susret cijelina i susrete bi\u0107a koji su neophodni unutar zajednice ne bi li u nekom manje sigurnom prostoru nau\u010dili susretati i na taj na\u010din donositi promjenu .<\/p>\n\n\n\n O autorki: Pi\u0161e: Ida (\u0110or\u0111ina) Markovi\u0107 Da bismo govorili o mentalnom zdravlju moramo govoriti o onome \u0161to je zdravlje uop\u0161te. Svjetska zdravstvene organizacija mentalno zdravlje defini\u0161e kao kompletno fizi\u010dko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemo\u0107. Kad smo ve\u0107 kod definicija one kao takve u mnogo \u010demu znaju da su\u017eavaju, ukalupljuju i ograni\u010davaju […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":783,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[39,22],"tags":[],"class_list":["post-773","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-solidarnost","category-zdravlje"],"acf":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-content\/uploads\/2024\/03\/Mentalno-zdravlje-i-samopatologizacija.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/773","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=773"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/773\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":784,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/773\/revisions\/784"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media\/783"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=773"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=773"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=773"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/strong>Ida (\u0110or\u0111ina) Markovi\u0107 je ro\u0111ena u Baru 1990. godine, a osnovnu i srednju \u0161kolu zavr\u0161ila je u rodnom gradu. Doktorantkinja je na Fakultetu za medije i komunikacije, na smjeru Transdisciplinarna humanistika i teorija umjetnosti i medija, a radi u savjetovali\u0161tu za mlade u Domu zdravlja u Baru. Master psihologije i edukantkinja ge\u0161talt psihoterapije. Pokreta\u010dica je i autorka brojnih radionica koje za cilj imaju podizanje svijesti o zna\u010daju mentalnog zdravlja. Dugogodi\u0161nja je volonterka Crvenog krsta, aktivistkinja i borkinja za ljudska prava. Radi u NVO Spektra u pru\u017eanju individualne psiholo\u0161ke podr\u0161ke TIRV osobama i u NVO Juventas u pru\u017eanju psiholo\u0161ke podr\u0161ke osobama iz LGBTIQ zajednice.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"