U ovom tekstu kroz lik Medeje analiziram strukturiranje femininog diskursa u patrijarhalnom dru\u0161tvu (re)produkovanju neravnopravnih pozicija mo\u0107i, unutar kojih je upravo feminino ono \u0161to je vezano za slabije, dok maskulino postaje sinonim za sna\u017enije. Austrijski psihoanaliti\u010dar Sigmund Frojd je \u017eenu nazvao mra\u010dnim kontinentom , onim \u0161to je u u mu\u0161kom diskursu enigma i (ne) mo\u017ee biti uklju\u010dena u vo\u0111enje ili slu\u0161anje istog. Kao enigma ono uvijek predstavlja metu, objekat ili ulog unutar maskulinog diskursa. \u017dak Lakan sa druge strane defini\u0161e sopstveni koncept pogleda tvrde\u0107i da je pounutra\u0161njenje dijelekti\u010dkog odnosa prema slici neophodan uslov svake subjektivizacije i da je takav subjektivni rascijep upisan u \u010ditav simboli\u010dki poredak. U patrijarhalnom diskursu pogled<\/em> je uvijek mu\u0161ki \u2013 onaj koji ima tendenciju da objektifikuje \u017eensko. Me\u0111utim, \u017eena i feminino (\u017eensko) nisu isto, kao \u0161to to nisu mu\u0161karac i maskulino. Ples femininog i maskulinog unutar pojedinca, dru\u0161tva i kulture zbunjuje subjekte u njihovom odre\u0111enju unutar binarnog konteksta koji nudi dvije polarnosti \u2013 maskulinu ili femininu. Kroz lik Medeje upravo je \u017eena ta koja biva \u201cka\u017enjena\u201d jer je zauzela poziciju \u201cmu\u0161kog\u201d \u2013 odnosno djelovala kroz mu\u017eevni diskurs unutar patrijarhalne(mu\u0161ke) kulture.<\/p>\n\n\n\n Medeja: Strankinja, \u010darobnica, osvetnica<\/strong><\/p>\n\n\n\n Medeja je glavni lik istoimene Euripidove tragedije. Ona nije tipi\u010dan \u017eenski lik, a posebno nije tipi\u010dna predstava negative reprezentacije \u017eenskosti \u2013 fatalne \u017eene<\/em> \u2013 zato \u0161to se fatalnost u prostoru jezi\u010dkog ponajprije odnosi na njenu seksualnost i zavodljvost. Frojd je govorio o ljudskoj\u00a0 bisksualnosti kao o pona\u0161anju jedne osobe na mu\u017eevniji ili \u017eenstveniji na\u010din1<\/a><\/sup>. Pona\u0161anje je opisivano uz pomo\u0107 jezika, a sam subjektivitet se gradi unutar jezika dok se \u017eena unutar jezika strukturira u odnosu na svoju komplikovanu vezu sa Falusom (Gospodar, Ozna\u010ditelj)2<\/a><\/sup>. <\/em>Medejea se odupire onome \u0161to je gr\u010dko dru\u0161tvo namjenilo ostavljenim \u017eenama poput nje i odlazi u krajnost, gdje u svom osvetni\u010dkom pohodu ubija sve osobe bliske Jasonu uklju\u010duju\u0107i i dvoje zajedni\u010dke \u0111ece. Medeja biva spremna da pretrpi socijalno isklju\u010divanje kao posledicu otpora dru\u0161tvenim konvencijama jer je bila spremna prihvatiti agresivnost i dijaboli\u010dnost kako bi do kraja branila svoje stavove. \u017dena, Medeja u kulturalnom kontekstu gr\u010dkog dru\u0161tva (431 p.n.e.) u kojem je tragedija nastajala, kao i danas biva posmatrana kroz feminino, odnosno pasivno, jer se upravo feminino vezuje za \u017eenu, a \u017eena pak za onu koja \u201c\u010deka,\u201d kako u biolo\u0161kom tako i u dru\u0161tvenom kontekstu da bude pokrenuta, progonjena i na kraju oplo\u0111ena od strane mu\u017ejaka, mu\u0161kog, maskulinog i na taj na\u010din se karakteristika maskulinog strukturira unutar agresivnog dok se feminino upisuje u submisivno. \u017dena je Drugo odnosno apsolutna datost koja se ne mo\u017ee asimilovati u subjektivitet jer je upravo \u017eena ona neizgovoriva, ona koja \u0107e imati problem sa prikazivanjem sebe same ali i za sve subjekte (mu\u0161karce i \u017eene limitirane mislivim)3<\/a><\/sup>. \u017dena je kao i \u017eelja neuhvatljiva u svojoj racijepanosti, a drugima je potrebno da je u\u010dine cjelovitom i na taj na\u010din jasnom,\u00a0 kroz vrijeme to \u010dine vezuju\u0107i feminino za \u017eenu bez obzira da li je ta \u017eena fatalna (seksualna, zavodljiva) ili je ona (pasivna, poslu\u0161na), ona je ona \u010dije \u201cJa\u201d je uvijek izgovoreno umjesto nje ili nije izgovoreno. \u017denskost postaje \u201cpre\u010dica\u201d uz pomo\u0107 koje se lak\u0161e spoznaje \u017eenski subjektivitet, strukturiran kroz vrijeme.\u00a0<\/p>\n\n\n\n Strankinja <\/em>(Drugo): Medeja je ona kojoj dom nije fiksacija nego jedno od adresa, mjesto bolnog i rizi\u010dnog. Dom za nju nije mjesto oko kojeg se plete \u201cmit o domovini i povratku\u201d, ON za Medeju predstavlja mjesto emancipatorskog, premje\u0161tanje \u0161to ja\u010da njenu politi\u010dku, etni\u010dku i rodnu samosvijest kao \u0161to upravo \u017eena to biva za mu\u0161karca4<\/a><\/sup>. Mra\u010dni kontinet, mjesto i \u017eelja u kojem se ra\u0111a, biva, i u odnosu na koji se konstrui\u0161e poku\u0161avaju\u010di da je strukturira jezi\u010dki i na taj na\u010din je uvede u simboli\u010dki poredak prepoznaju\u0107i je kao femininu stranu subjektivizacije . Strankinja ve\u0107 sama po sebi biva drugo, a kada je rije\u010d o \u017eeni upravo onoj Drugosti u liku Medeje koja\u00a0 ne biva prezentovana na na\u010din na koji su do tada (a i kasnije) \u017eenski likovi bivali prezentovani jer ona ne biva vjerna poput Penelope ili ponosita poput Antigone koje ipak odr\u017eavaju i oblikuju patrijarhanlni poredak bez obzira koliko njihove reprezentacije \u010dinile jezi\u010dko tkanje prikrivanja i prekrivanje Falusa koje u isto vrijeme prevazilaze.\u00a0 U starogr\u010dkim tragedijama \u017eenski princip\u00a0 je bio povezan sa prirodom, a mu\u0161ki sa razumom. Kasnije su mu\u0161ki princip vezali za formu, a \u017eenski za materiju \u0161to strukturu femininog, \u017eenskog upravo vezuje za materijalno, tjelesno, seksualizovanog vode\u0107i zapadnja\u010dki diskurs ka mizoginim praksama i teorijama. Medeja se direktno suprotstavlja mu\u0161kom diskursu pa je on u strahu od mogu\u0107e emancipacije Drugog koja bi jednom zauvijek, predstavljala simboli\u010dku kastraciju i gubitak mo\u0107i, morao je\u00a0 na\u0107i na\u010din da je simboli\u010dki i realno nepovratno artikuli\u0161e kao zazornu.\u00a0<\/p>\n\n\n\n Medeja : Ja mislim da potomstvo ljudski ne bi soj od \u017eene smio primat, ve\u0107 od boga kog, jer \u017eena ne bi smjelo bit na svijetu tom, pa ne bi kob nas bila nevoljom i zlom<\/em> (Euripid, 1994.,35.).\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n Medeja je ona koja je poru\u0161ila dru\u0161tveno prihva\u0107enu poziciju \u017eene, ona koja je iza\u0161la iz dru\u0161tveno oblikovane \u017eenskosti u ulogama majke, supruge i sestre te poistovje\u0107ena sa nepredvidivom i neukrotivom prirodom vo\u0111ena vlastitim porivima postaje ona koja se pokorava samo svojim zakonitostima. Opriro\u0111ena Medeja ubija svoju \u0111ecu \u010dine\u0107i tako najve\u0107i mogu\u0107i grijeh jer upravo majka koja ubija svoje potomstvo se odri\u010de onoga po \u010demu jeste \u2013 odnosno odri\u010de se onoga kroz \u0161ta se u dominatnom dikursu ostvarjuje. Medeja za(stranjuje).<\/p>\n\n\n\n \u010carobnica<\/em> ona koja se svojim mo\u0107ima slu\u017ei da bi pomogla mu\u0161karcu, Jasonu svom budu\u0107em mu\u017eu (u mitu o Argonautima) ostaje dobra figura i biva strukturirana kao takva feminina samo dok je u slu\u017ebi pomo\u0107nice, ona(\u017eena) uvijek \u010dak i kada je njena uloga zla u slu\u017ebi je drugog bivaju\u0107i Drugost.\u00a0<\/p>\n\n\n\n Ona koja se sveti<\/em>. Medeja je ona \u010diji je prestup upravo u tome sto je odlu\u010dila da se suprotstavi mu\u0161kom kroz mu\u0161ki princip, agresivno, aktivno. Njeno odupiranje dru\u0161tvenim okvirima, njeno vlastito ja<\/em> koje ne odgovara strukturiranju istorizacije femininog uobli\u010deno u ulogama onih koje poma\u017eu, daju \u017eivot, ote\u017eavaju ga\u00a0 i odre\u0111uju ga u odnosu na mu\u0161karca, ve\u0107 njena odlu\u010dnost da u mu\u0161kom diskursu bude nefeminina je njen prestup i razlog za\u0161to Medeja mora biti ka\u017enjena.<\/p>\n\n\n\n Kroz istoriju u evropskoj knji\u017eevnosti se lik fatalne \u017eene pojavljuje kao neophodan rekvizit u 19 i 20 vijeku. One koje su poku\u0161avale do\u0107i do pozicije mo\u0107i\u00a0 slu\u017eile su se jedinim \u0161to im je mu\u0161ki dikurs i patrijarhalno dru\u0161tvo omogu\u0107avalo, zavo\u0111enjem. Zbog toga ne \u010dudi da je puno \u017eenskih likova reprezentovano kroz likove \u010darobnica, zavodnica i na kraju fatalnih \u017eena. Svaki poku\u0161aj da se u mu\u0161kom diskursu zauzme polo\u017eaj mo\u0107i iz uloge \u017eene kona\u010dnica bude fatalnost (smrt, kazna). Od Gorgone do\u00a0 Natasje Filopovne, ono \u0161to je zajedni\u010dko svakoj od ovih junakinja jeste femininost oslikana ljepotom, nje\u017eno\u0161\u0107u naj\u010de\u0161\u0107e oslikana u liku \u017eene koja je poku\u0161ala uz pomo\u0107 svojih femininih karakteristika\u00a0 do\u0111e do maskuline uloge ili mjesta\u00a0 unutar mu\u0161kog diskursa.\u00a0<\/p>\n\n\n\n (Judita, Salome, Nioba, Kirka , Ema Bovari, Rebecca (Beki), Nana, Ana Karenjina, Nora, miss Julija, Blan\u0161).\u00a0<\/em><\/p>\n\n\n\n Dok su druge bivale kolateralna \u0161teta mu\u0161kog diskursa (\u0160eherezada, Arijadna, Ifigenija, Antigona, Tatjana Larina, Julija, Fata Avdagina, Kiti, Stela,Djevica Marija). Vje\u0161tice i svetice ipak ne prijete da ugroze mu\u0161ki diskurs i patrijathat\u00a0 one koje to poku\u0161avaju su \u201c\u010dedomorke\u201d (Ana Firling (Majka Hrabrost), Medeja).<\/p>\n\n\n\n O autorki:<\/strong> Literatura:\u00a0<\/strong><\/p>\n\n\n 5. Stojni\u0107, Aneta. \u017dak Lakan,<\/em> Beograd: Orion Art, 2016.<\/p>\n\n\n\n 6. Igaray, Luce. Speculum of the other woman<\/em>. Cornell University Press, 1985.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Ida Markovi\u0107 U ovom tekstu kroz lik Medeje analiziram strukturiranje femininog diskursa u patrijarhalnom dru\u0161tvu (re)produkovanju neravnopravnih pozicija mo\u0107i, unutar kojih je upravo feminino ono \u0161to je vezano za slabije, dok maskulino postaje sinonim za sna\u017enije. Austrijski psihoanaliti\u010dar Sigmund Frojd je \u017eenu nazvao mra\u010dnim kontinentom , onim \u0161to je u u mu\u0161kom diskursu enigma […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":887,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":"[{\"content\":\"Stojanovi\u0107, Dragana. Interpretacija mapiranja \u017eenskog tela u tektualnim prostorima umetnosti i kulture<\/em>, Beograd: Orion Art, 2015.\",\"id\":\"0f639a3b-b376-45e9-91c7-ad0c0cb09e23\"},{\"content\":\"Malvi, Lora. \u201cVizuelno zadovoljstvo i narativni\u00a0flm.\u201d Centar za \u017eenske studije., Beograd, 2019. https:\/\/www.zenskestudie.edu.rs\/izdavastvo\/elektronska-izdanja\/casopis-zenske-studije\/zenske- studije-br-8-9.\",\"id\":\"0d3f90b2-a746-49a2-9660-1b182f888af5\"},{\"content\":\"Frojd, Sigmund. Kompletan uvod u psihoanalizu<\/em>, Podgorica: Nova Knjiga, 2006.\",\"id\":\"56e5c057-bef7-41be-9033-fe4735922061\"},{\"content\":\" <\/strong>Gurdon, Mirna, Za\u0161to je va\u017eno zvati se Medeja? <\/em>Rijeka:Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta\u00a0\u00a0u Rijeci, 2011.\u00a0\",\"id\":\"b00d01b2-e8cb-4686-aeee-437fb00bd872\"}]"},"categories":[48],"tags":[],"class_list":["post-882","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-anti-rodni-pokreti"],"acf":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-content\/uploads\/2024\/10\/Medea.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/882","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=882"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/882\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":886,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/882\/revisions\/886"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media\/887"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=882"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=882"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/transbalkan.org\/platforma\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=882"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Master psiholog i ge\u0161talt psihoterapeut Ida Markovi\u0107 mnogo vremena i energije ula\u017ee u li\u010dnu edukaciju i introspekciju, a kroz volonterski rad i psiholo\u0161ke edukativne radionice sa posebnom pa\u017enjom vodi NVO projekte posve\u0107ene mladim ljudima, njihovim potrebama, dilemama i problemima. Doktorantkinja je na Fakultetu za medije i komunikacije, i to na smjeru Transdisciplinarna humanistika i teorija umjetnosti i medija, dok je u Domu Zdravlja Bar radi u bra\u010dno i porodi\u010dnom savjetovali\u0161tu. U\u010desnica je brojnih seminara i autorka radionica i projektnih aktivnosti koje za cilj imaju podizanje svijesti o zna\u010daju mentalnog zdravlja.<\/p>\n\n\n\n