Piše: Vanja Petrović
Feministički svet je okrenut naopačke početkom 90-ih doktorskom disertacijom Džudit Batler (Judith Butler) koja kasnije postaje knjiga Nevolja sa rodom. U njoj Batler uvodi pojam performativnosti roda, ali i dovodi u pitanje navodno biološko činjenično stanje pola, tvrdeći da je pol uvek već “orodnjen”. Pre Nevolja sa rodom smatralo se da pol opisuje neku navodnu biološku stvarnost ili datost, a da je rod proizvod kulture i/ili ličnih osećanja i promenljiv. Ovakva je raspodela odgovarala mnogim feministkinjama (neke od kojih se i danas drže iste), a i onima koji nisu baš bili ni zainteresovani niti razumeli temu, jer je ipak zadržano to nešto čvrsto, biološko, dato i nepromenljivo. To se dalo istrpeti.
Međutim, Nevolja sa rodom i treći feministički talas, koji između ostalog pokreće knjiga, jedna su od kapi koje prelivaju metaforičku čašu onima kojima se nije više dalo izdržati i 90-ih godina počinje da se kuva snažan otpor prema “rodnoj ideologiji”. Prikladno je da se Batler u svojoj novoj knjizi Ko se to plaši roda? bavi antirodnim pokretom jer je u mnogim delovima sveta njihovo ime postalo sinonim za “rodnu ideologiju”. Lutka sa njihovim likom spaljena je u Brazilu ispred konferenciji o demokratiji u čijoj su organizaciji učestvovali. Bili su verbalno napadnuti i na aerodromu po odlasku iz zemlje, što ih je navelo da pokušaju dati odgovor na to zašto je rod za mnoge ljude postalo strašilo.
Batler tvrdi da je u antirodnim pokretima rod postao fantazam, neka vrsta kolektivnog stanja sna. Baš kao i u snu, pravila logike i koherentnosti ne važe, pa se u ovaj fantazam utrpava čitav niz pretpostavki i značenja koja su često i međusobno isključujuća. Fantazam roda inkapsulira seks, homoseksualnost ili pedofiliju, pretnju nacionalnoj bezbednosti i civilizaciji, on je kolonizacija, komunizam, želi da uništi tradicionalnu porodicu, ukine očeve i majke te uči decu da masturbiraju i još mnogo toga i sve u isto vreme. Za antirodne pokrete, rod je strašan, monolitan pojam, dovoljno labav i rastegljiv da posluži kao zamena za legitimne strahove sa kojima se trenutno suočavamo, kao što su tragične posledice neoliberalnog kapitalizma ili klimatska katastrofa.
Manipulisanje fantazmom roda moćna je stvar i Batler upozorava na to da su antirodni pokreti daleko od opskurnih i predstavljaju opipljivo realnu pretnju slobodi, jer kroz pozivanje na povratak u sanjiv, lagan i siguran patrijarhat koji možda nikad nije ni postojao podrazumeva čitav niz napada na reproduktivna, ženska i LGBTIQ+ prava i jačanje autoritativnih država. “Zadatak koji je pred nama je da pokušamo da razumemo ovu naglo ubrzanu inflaciju i kombinaciju potencijalnih i bukvalnih opasnosti, i da se zapitamo kako se uopšte možemo suprotstaviti fantazmu ove veličine i intenziteta”, piše Batler, a kao odgovor nudi “radikalnu afirmaciju zajedničkog života”.
Radikalna afirmacija za Batler podrazumeva prevođenje i tekuće usklađivanje sa “različitim rečnicima koji život čine pogodnijim za življenje”. Drugim rečima, Batler poziva na široko građenje koalicija – za koje pritom kaže da ne mogu uvek biti prijatne i neprestanu posvećenost za razumevanje potreba onih sa kojima gradimo pokret. Jedino uz radikalnu posvećenost jednih drugima možemo druge probuditi iz uplašenog fantazmičnog sna.
O autorstvu:
Vanja Petrović je nebinarna aktivistkinja, istraživačica, i studentkinja doktorskih studija socijalne politike na Fakultetu političkih nauka – Univerziteta u Beogradu. Njena polja interesovanja i istraživanja uključuju istorija lokalnog feminizma, abolicionistički feminizam, i solidarno i nehierarhijsko organizovanje. Jedna je od osnivačica abolicionističkog Novosadskog feminističkog kolektiva NS FAK.