Intervju
O Centru za društveni napredak razgovarali smo sa Laurom Pejak jednom od osnivačica ovog udruženja.
Kada i gde je osnovan Centar za društveni napredak?
Mi smo formalno osnovane_i 16. maja 2023. godine u Novom Sadu. Međutim, mi smo se pre toga već nekoliko meseci, čini mi se od februara te godine, sastajale_i u više navrata da radimo na razradi ciljeva i principa rada našeg budućeg udruženja. Meni je bilo dosta važno da te stvari imamo unapred razjašnjene, s jedne strane zbog mojih prethodnih negativnih iskustava u udruženjima koja su samo prepisivala postojeće strukture – koje bi se posle baš gadno kosile sa stvarnim radom i ciljevima tih udruženja – a sa druge strane zato što se nisu svi_e u početku međusobno poznavali_e, pa je bilo bitno i da se usaglasimo oko stvari na kojima želimo da radimo i na koji način.
Koji su bili glavni motivi za pokretanje organizacije i šta su vaši ciljevi?
Pre svega to što kod nas postoji ozbiljan manjak progresivnih, levo-orijentisanih, kvir-feminističkh organizacija, a pogotovo kada govorimo o stanju van Beograda. Ovo je nešto što se takođe dosta pogoršalo prethodnih godina, makar u Novom Sadu – interne nesuglasice, pritisci neoliberalnih politika, konzervativni zaokret u društvu (a unutar levice pogotovo), kao i direktna represija od strane države i ekstremne desnice jeste sve dovelo do gašenja brojnih progresivnih udruženja i prostora koji su ranije postojali, kao i opšteg sužavanja prostora za progresivne ideje u društvu. Naš glavni cilj jeste stoga da afirmišemo progresivne ideje u našem gradu i da ih održimo prisutnima u javnom diskursu.
Specifična forma koju to uzima u našem slučaju jeste razvijanje i zalaganje za konkretne politike koje mogu da odgovore na različite društvene probleme u kojima se mi i naši_e sugrađani_ke nalazimo. Mi nastojimo i da se bavimo ne samo onim pitanjima koja su generalno već prisutna u društvu, već i onima koja su svima od nas pojedinačno bila bitna u našem dosadašnjem aktivističkom radu, ali i u našim ličnim životima – bez obzira na to da li su ona možda trenutno vidljiva ili prepoznata kao važna. Suštinski cilj u svemu tome nam je da razvijamo baze znanja i u skladu sa njima pokrećemo inicijative, koje bi na teme kojima odlučimo da se bavimo nudile sistematične, dubinske i dugotrajne odgovore. Ključni aspekat svega toga jeste svakako to da, za razliku od dominantnih diskursa u politici i aktivizmu, mi sve na čemu radimo sagledavamo u jednom progresivnom i intersekcionalnom ključu – sa vizijom izgradnje društva koje je radikalno demokratično, ekonomski ravnopravno i slobodno od patrijarhalnih i drugih opresivnih sistema.
Koji su programi i glavne aktivnosti vaše organizacije?
Mi smo trenutno pre svega jedan istraživački kolektiv, sa fokusom na razvijanje vrlo konkretnih i razrađenih odgovora na probleme sa kojima se suočavamo u društvu. Želja nam je da se takođe postepeno profilišemo i u javnom zagovaranju – kod donosioca_teljki odluka, opozicionih partija, drugih udruženja, privatnih firmi, društvenih pokreta i/ili sindikata (u zavisnosti od specifičnih politika za koje se zalažemo i političkih okolnosti u kojima se u datom trenutku budemo nalazile_i). Pored toga bismo htele_i i s vremenom da postanemo i centar u bukvalnom smislu – iz kog izrastaju inicijative, pokreti i koalicije koje su u skladu sa našim generalnim ciljevima i vrednostima.
Glavne teme kojima se trenutno bavimo jesu uglavnom pitanja kvir feminizma, društvene pravde i radikalne demokratizacije svih aspekata društva. One su nam od samog početka bile među ključnim temama na kojima smo želele_i da radimo, ali su se kroz naše pojedinačne afinitete i opšte društveno stanje nametnule više od nekih drugih tema koje su nam takođe bile među inicijalnim razmatranjima (a na koje ćemo možda više staviti fokus u budućnosti), poput klimatskih promena ili borbe protiv sistematične militarizacije društva.
Po čemu se vaša organizacija ističe i razlikuje od drugih organizacija civilnog društva koje se bave sličnim temama?
Centar za društveni napredak je dobrim delom nastao iz određene frustracije postojećim aktivističkim projektima kod nas. Postoji jedan segment aktivističke scene koji je visoko profesionalan, prisutan u javnim raspravama i radnim grupama, koji sprovodi istraživanja i razvija politike, te čak i danas uspeva da utiče na donosioce_teljke odluka, makar i u ograničenoj meri, a koji je istovremeno navodno neideološki, odnosno suštinski mahom liberalno-tehnokratski u svojoj orijentaciji, te ne sagledava društvo kroz jednu dublju kritičku perspektivu. Ovakva udruženja uglavnom se ne bave promišljanjem ekonomskih nejednakosti, klasnih pitanja, ne sagledavaju opresiju žena, LGBT+ osoba, etničkih manjina, osoba sa invaliditetom i drugih u kontekstu siromaštva koje prati, produbljuje i ponekad čak i proizvodi opresiju ovih grupa, a pogotovo u kontekstu neoliberalnih politika. Njihov opseg rada najčešće je sveden na tzv. prvu generaciju ljudskih prava u tipologiji Karela Vašaka – pravo na slobodu govora, okupljanja, učešća na izborima, pravo na slobodu od državnog nasilja, diskriminacije i sl.
Opet, sa druge strane, postoji izvesna radikalna i levičarska aktivistička scena koja se više bavi tom drugom generacijom ljudskih prava – pravom na stanovanje, pravom na bezbedan i adekvatno plaćen rad, na obrazovanje, zdravstvenu negu itd. Ona je, međutim, često odsutna u razgovorima o razvoju politika i zagovaranju za iste, kao i nedovoljno razvijena kada je u pitanju kreiranje trajnih i sistematičnih alternativa postojećem sistemu. Ove grupe uglavnom se bave vrlo bitnim radom organizovanja i pokretanja ljudi u otporu nekim konkretnim napadima na socijalna prava, ali nažalost ne uspevaju da to delovanje prodube i iskoriste za dalju i trajniju promenu društva.
Postoje određeni izuzeci, naravno – udruženja poput Centra za politike emancipacije, Ministarstva prostora ili Platforme Zajedničko od početka su nam uzori i to su grupe čiji rad na sistematisanju ovih tema izrazito cenimo. Mi smo želele_i da nešto slično pokrenemo i u Novom Sadu, da bismo se i u našem gradu i pokrajini bavile_i pitanjima koja su nama bitna iz jedne progresivne, sveobuhvatne perspektive.
Koliko osoba ima u vašem timu i da li ste otvorenie za nove članove i članice tima?
S obzirom da smo relativno nova organizacija u poprilično nestabilnoj društvenoj situaciji, taj broj može biti samo okviran i često je promenljiv u zavisnosti od različitih mogućnosti i životnih situacija svih nas. Formalno nas je sedmoro u članstvu udruženja, mada broj zaista aktivnih osoba u bilo kom trenutku varira u skladu sa okolnostima – trenutno bih rekla da je to nas troje-četvoro recimo. Mi jesmo otvorene_i za nove osobe u timu, ali smo takođe i veoma pažljive_i po tom pitanju – CZDN nije osmišljen kao organizacija sa masovnim članstvom, već primarno kao manja grupa ljudi koja može da služi kao centar za razvoj ideja i organizovanje širih koalicija oko određenih konkretnih pitanja. Ako ste iz Novog Sada (ili okoline) i delite naše vrednosti, principe i ciljeve, možete nam se slobodno javiti da se sastanemo i razgovaramo, pa ukoliko se poklopimo, možemo zajednički razmisliti na koji način se možete/želite uključiti. Definitivno mislim da bi nam u trenutnoj računici značilo da nam se još ljudi priključi, ali naš rad jeste ipak dosta specifičan, pa treba biti svesna_tan toga pri širenju članstva.
Na kojim aktivnostima trenutno radite, a kakve aktivnosti imate u daljem planu?
Ono na čemu smo do sada radili_e jeste bio projekat istraživanja politika seksualnog obrazovanja, kao odgovor na nejednaka, neodgovorna, a nažalost često i nasilna ponašanja u međuljudskim odnosima koja su široko rasprostranjena, pogotovo među mladima. Saznanja do kojih smo došle_i tokom tog projekta sakupili_e smo u publikaciju Seksualna edukacija u Srbiji – Analiza i preporuke (koja je dostupna na našem sajtu), a takođe planiramo i da ih dalje iskoristimo za zagovaranje, samo što još uvek nismo imale_i prilike da razradimo šta bismo tačno pokušali_e da postignemo i kojim zagovaračkim metodama.
Od jula 2024. nam počinje projekat o socijalnim i ekonomskim pravima LGBT+ osoba, koji je takođe, kao i prethodni, podržan od strane Rekonstrukcije Ženski fond. Ovo je tema kojom smo već donekle počele_i da se bavimo, a cilj ovog projekta pre svega nam je da istražimo načine na koji se sistematski, kroz delovanja organizacija i/ili državnih institucija, može najbolje odgovoriti na ekonomsku marginalizaciju kvir ljudi, što je jedna tema koja se tek u poslednje vreme više spominje kod nas, pre svega kroz rad organizacija poput Rainbow Ignite ili Talasa. Mi želimo da razgovor o toj temi poguramo u jednom jasno progresivnom, intersekcionalnom i radikalno demokratičnom pravcu, nasuprot neoliberalnim i korporativnim “rešenjima” koja se povremeno mogu čuti iz više mainstream aktivističkih krugova.
Pored toga smo organizovale_i kratkoročne aktivnosti prikazivanja filmova, vođenja tribina, objavljivanja tekstova i/ili snimanja podcast emisija na teme na kojima nismo dugoročnije radile_i u datom trenutku (što ne znači da nećemo u budućnosti), ali smo ih smatrali_e dovoljno relevantnim da o njima pokrenemo razgovor u javnom prostoru. To je uključivalo npr. razgovore o pristupu “smanjenja štete” kod korisnica_ka droga ili principu “stanovanja na prvom mestu” (engl. housing first) kao odgovoru na beskućništvo, o čemu smo organizovale_i događaj zajedno sa Kuhinjom solidarnosti. Sa ovim bih ja lično volela da nastavimo i da to kod nas postane nešto što redovno organizujemo. A što se budućih projekata/dugoročnijih inicijativa tiče, to će prvenstveno zavisiti od društvenog stanja i naših afiniteta u datom trenutku – dve stvari koje smo često spominjale_i da na njima želimo da radimo jesu pitanja stanovanja i beskućništva u Novom Sadu, odnosno uopšteno bavljenje javnim prostorima u našem gradu, kao i dalje bavljenje kvir i feminističkim temama, poput npr. istraživanja političkih odgovora na neplaćeni kućni rad. Za sada svakako ništa nije uklesano u kamenu.
Intervju vodio: Aleksa Milanović