Piše: Jovan Džoli Ulićević
Ako ste mi došli pomoći – gubite vrijeme. Ali ako ste došli zato što je vaše oslobođenje povezano s mojim, onda radimo zajedno.
Lilla Watson
Evo već nekoliko godina, kad god neko oće da bude super-uključiv i wow obziran, krene da lamentira nad terminom „zajednica“, pa onda polako redom da nabraja sve marginalizovane kojih možeš da se śetiš, zajedno sa svim opresijama koje ti pa’nu na um, sa zaključkom da treba da formiramo jedan front. Onda se zajednica, kao i neko zajedništvo izromantizuje, zvuči super, onako lijepo se naloži publika koliko je zajedništvo lijepo, koliko je solidarnost važna, svi se śete da aktivizam treba da bude: ljubav, pravda, zajedništvo, jedinstvo, i tako dok se neko ne usudi da reče, kao što je skoro jedna saborkinja rekla baš dok smo śeđeli u diskusionom krugu i pričali o povezanosti palestinske, feminističke, kvir i drugih borbi – a đe tačno vi vidite solidarnost? Jer što se mene tiče – odavno je nema!
Koliko god bili u žaru feminističke borbe, a znamo svi jako dobro da adrenalin rijetko kad bataljuje da drma naša tijela, jer za razliku od nas, fašisti spavaju mirnim snom pravednika, a mogu spavat jer ih ima dovoljno da rade na smjene, često najviše, najdublje, pa i najduže, zapeče ono što dolazi iz, kako to često zovemo, „sopstvenih redova“. Uz sve što često ośećamo – bol, ljutnju, bijes na nepravdu koju gledamo dok nam se lajvstrimuje genocid pred očima, dok šume gore, a naše rijeke i brda se rasprodaju nezasitim proždiračima Dom perinjona na jahtama koje do jutra zagađuju u svakom pogledu nekad svačije pjene od mora, dok strahujemo od Trećeg svjetskog rata koji uveliko bukti u onim djelovima svijeta koji su manje bitni od onoga što se zove „civilizovani svijet“, a jačina nuklearnog oružja se mjeri ka’ veličina penisa među srednjoškolcima, ipak, ostajemo budni/e i aktivni/e, kreativni/e, ej, stvaramo, kakva je to snaga!
Međutim, ujedno smo i ogorčeni i iznevjerenih očekivanja, em jer nemamo jedan front protiv sistema, em nemamo ni ideološki ni vrijednosni konsenzus za šta se zalažemo, a kamoli koje strategije koristimo, em jer ima onih među nama koji laju na pogrešnu adresu, ka svojim saborcima/kinjama, umjesto ka onima koji su zapravo ujedinjeni u svojim težnjama, a centrirani, iz kojeg god miljea dolazili – u kapitalističkoj državi. Ove težnje su jasne, to smo analizirali bezbroj puta – jasna hijerarhija i kriterijum ko je građanin/ka, a ko ne, zamaskirano u naturalizovanje postojanja građanstva drugog, trećeg, desetog reda; infrastruktura sistema koja omogućava sticanje i uvećavanje političkog i ekonomskog profita onima koji već žderu više no što može deset generacija poslije njih da potroši; stalno postojanje Drugih koji se smjenjuju zavisno od toga koji token im zatreba da pomame naaaaaroood i unesu još malo razdora, dok se tako sluđeni bavimo jedni drugima umjesto promjenom sistema. Plan top, bombonica. Znate što nije top – što mi postavljamo pitanje savezništva i zajedništva kao neko sci-fi pitanje debate, u kojem treba prvo da dobro objasnimo zašto je savezništvo važno, pa ko smo sve mi, pa zašto su naše borbe povezane, pa zašto treba da zadržimo minimum dostojanstva i kad se ne volimo i da imamo političku odluku da se bar ne napadamo, da ne isključujemo jedni druge, da dozvolimo jedni drugima da imamo različite strategije, pa šta je vrijednosni konsenzus, a ovo je tek početak.
A znate što ja želim? Saučesnike umjesto saveznika. Jer su došla vremena kad nemamo privilegiju da iz svoje zone komfora pružimo podršku onda kad nas to ne žulja previše. Danas nam trebaju saučesnici u zločinu protiv imperijalističkog, kapitalističkog, patrijarhalnog, rasističkog i ableističkog državnog i paradržavnog sistema. Eto, nabrojao sam vam sve. Ne treba mi da budem super uključiv i progresivan, savršen i nepogriješiv, niti da me svi moji saborci i saborkinje vole. Treba mi da ośećam da smo zajedno u revolucionarnoj borbi i na pravoj adresi.
O autoru:
Jovan Džoli Ulićević je aktivista iz Crne Gore. Rođen je 1991. godine, u Podgorici. Diplomirao je na odsjeku Biologija, na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici, đe je specijalizirao ekologiju. Trenutno je student završne godine smjera Diplomatija i međunarodni odnosi na Humanističkim studijama, Univerziteta Donja Gorica u Podgorici. Teme kojima se aktivno bavi su antifašizam, kvir aktivizam i feminizam. Osnivač je nekoliko kvir feminističkih organizacija, kao što su Spektra, Trans Mreža Balkan i LGBTIQ Asocijacija Kvir Montenegro. U Asocijaciji Spektra i Trans Mreži Balkan radi i kao izvršni direktor.