Piše: Tin Dukanović
*Svi izrazi koji se upotrebljavaju u ovom tekstu, a imaju rodno značenje, odnose se na sve rodove.
Za mnoge transrodne osobe završni je cilj tranzicije društvena percepcija osobe u skladu s njenim rodnim identitetom. Kolokvijalno, ova pojava naziva se passing odnosno “prolazak”, aludirajući na to da određena osoba “može proći” kao pripadnica nekog rodnog identiteta. Mnoga istraživanja povezuju glas osobe s kvalitetom njena života i samopercepcijom (npr. Hancock i sur., 2011; Dornelas i sur., 2020), međutim logopedinje na Balkanu vrlo su rijetko uključene u proces medicinske tranzicije. Razlozi tomu mogu biti različiti, od nedovoljne educiranosti logopedinja o ovoj temi, preko nedovoljno razvijene društvene svijesti o području rada logopedinja, do politike. Između ostalog, logopedinje se u Hrvatskoj ne nalaze niti na službenoj Listi stručnjaka koji imaju iskustva u radu sa transrodnim osobama Ministarstva zdravstva, iako te stručnjakinje postoje. Kao rezultat nedovoljne integracije logopedije u proces medicinske tranzicije, mnoge transrodne osobe pokušat će samostalno prilagoditi svoj glas svom rodnom identitetu pomoću različitih izvora s interneta ili savjeta poznanika. Stoga je cilj ovog teksta podići svijest o važnosti logopedije u procesu tranzicije, pružiti osnovne informacije o samoj terapiji te upozoriti na neke opasnosti pri pokušaju samostalne modifikacije glasa.
Kako logopedija može doprinijeti mojoj tranziciji?
Logopedija je široka znanost koja se bavi poremećajima verbalne i neverbalne komunikacije, jezika (usmenog, pisanog, znakovnog), govora, glasa, gutanja i hranjenja, čitanja i pisanja, oštećenjima sluha itd. S obzirom na navedeno, logopedinje su stručne i nadležne osobe za provedbu onoga što se u struci naziva rodno afirmirajuća terapija glasa i komunikacije, a neformalnije samo vokalna terapija ili terapija glasa.
Za glas koji perceptivno pripada određenom rodu nije dovoljno da se samo povisi ili spusti visina, odnosno fundamentalna frekvencija, glasa. Na rodnu percepciju glasa utječu mnogi faktori, neki od kojih su: fundamentalna frekvencija (visina) glasa, rezonanca, intonacija, brzina govora, intenzitet, artikulacija, način disanja, pragmatika te neverbalna komunikacija (Gray i Courey, 2019; Penzell, 2019). Ipak, najčešće se u sklopu rodno afirmirajuće logopedske terapije fokusira na samo nekoliko faktora. U domeni glasa to su fundamentalna frekvencija, rezonanca te intonacija (Gray i Courey, 2019), a u domeni komunikacije radi se na pragmatici, neverbalnom ponašanju te neverbalnoj vokalizaciji (kašalj, smijeh, pročišćivanje grla) (Marijan i Bonetti, 2021).
Fundamentalna frekvencija se, u osnovi, odnosi na visinu glasa. Kolika bi trebala biti fundamentalna frekvencija transrodne osobe kako bi ona bila percipirana kao muškog ili ženskog roda i dalje je otvorena tema (Davies i sur., 2015). No, frekvencijski se glas cisrodnih muškaraca nalazi u prosječnom rasponu između 100 i 140 Hz, cisrodnih žena između 180 i 220 Hz, dok se područje između 140 i 180 Hz naziva rodno neutralnim ili androginim područjem (Davies i sur., 2015, Gray i Courey, 2019). Kao što je već spomenuto, za promjenu rodne percepcije glasa nije dovoljno samo da se promijeni fundamentalna frekvencija glasa, stoga ne postoji strogo pravilo koju bi frekvenciju transrodna osoba trebala postići kako bi mogla “proći”. Za neke će transrodne osobe glas u rodno neutralnom rasponu uz promjene u drugim faktorima biti dovoljan za željenu percepciju, dok za druge isto neće biti istina.
Rezonanca se u kontekstu ljudskog glasa odnosi na promjene u boji koje glas dobiva prelazeći put od glasnica do usnica. Na rezonancu utječu rezonantne šupljine kao što su ždrijelo, sinusi, nosna i usna šupljina. Kod cisrodnih je muškaraca taj put od glasnica do usne šupljine za 10% do 20% dulji nego kod cis žena (Davies i sur., 2015), što uzrokuje višu rezonancu kod cis žena, a nižu kod muškaraca. Rezonancu glasa prikazujemo i promatramo pomoću formanata – frekvencija u proporcionalnom odnosu s fundamentalnom frekvencijom koje nastaju kao rezultat prolaska glasa kroz rezonantne šupljine. Za rodnu percepciju glasa bitna su prva tri formanta (F1, F2 i F3) na koja se može utjecati namještanjem jezika i usnica te vježbama disanja (Davies i sur., 2015; Gray i Courey, 2019). Tako, na primjer, suptilnim povlačenjem usnica unatrag možemo povisiti sva tri formanta te, u manjoj mjeri, govornu fundamentalnu frekvenciju. Utjecaj rezonance na glas možemo također osvijestiti izgovaranjem i držanjem glasa /s/ te pomicanjem usnica naprijed i natrag.
Intonacija ili infleksija odnose se na aspekte govora kao što su naglašavanje i ton. Rodne norme za intonaciju glasa mogu se značajno razlikovati od istraživanja do istraživanja, a dodatno odmaže činjenica da na rodne norme značajno utječe i kultura. Unutar struke često se prihvaća da je govor cis žena obilježen s više uzlaznih tonova te da više intonacijski varira nego govor cis muškaraca (Davies, 2017; Penzell, 2019). Međutim, postoje istraživanja koja ovu tvrdnju dovode u pitanje. Tako, na primjer, neka istraživanja pokazuju da cis žene imaju manji raspon intonacije nego muškarci (npr. Owen i Hancock, 2010), a druga da ne postoji statistički značajna razlika u rasponu intonacije između cis žena i cis muškaraca (npr. Hancock, Colton i Douglas, 2014). Ukratko, norme kojima se logopedinje vode tijekom terapije mogu varirati, ali ovaj se problem premošćuje diskusijom logopedinje i klijentice te zajedničkim promatranjem i osvještavanjem govornih praksi osoba u okolini. Ne znamo dovoljno o utjecaju intonacije na rodnu percepciju glasa te je potrebno dodatno istražiti ovo područje s dodatnim fokusom na rodnu percepciju glasa u različitim kulturama.
Drugi dio rodno afirmirajuće logopedske terapije čini komunikacija. U kontekstu logopedske terapije transrodnih osoba unutar područja komunikacije primarno nas zanimaju pragmatika, neverbalna ponašanja i vokalizacije. Pragmatika se odnosi na upotrebu jezika, odnosno, način na koji osoba barata jezikom. To se može odnositi na upotrebu slenga, intenzifikatora, način postavljanja pitanja, stav tijekom komunikacije, duljinu stanki, postavljanje potpitanja, itd. (Davies i sur., 2015; Marijan i Bonetti, 2021). S obzirom na to da je rodna percepcija pragmatike znatno utemeljena na društvenim normama koje se za osobe razlikuju s obzirom na dob, socioekonomski status, nacionalnost, pa i na duh vremena, istraživanja u ovom području mogu brzo postati zastarjela (Davies i sur., 2015). Bitno je da se ciljevi u području pragmatike postavljaju zajednički između klijentice i logopedinje. Također je moguće da transrodna osoba odabere komunikacijskog uzora – osobu po čijem će se uzoru raditi na prilagodbi pragmatike. Neverbalne vokalizacije uključuju kašljanje, smijanje, pročišćivanje grla, plakanje itd. Dvije osobe mogu vrlo drugačije kašljati i smijati se, a razlog tomu je činjenica da su ovo naučena, socijalno i kulturalno uvjetovana ponašanja. S obzirom na rod osobe društveno se očekuje određeni tip neverbalnog ponašanja odnosno vokalizacije te je potrebno u sklopu logopedske terapije razviti ponašanja koja perceptivno pripadaju rodnom identitetu transrodne osobe.
Kako izgleda tijek rodno afirmirajuće terapije glasa i komunikacije?
Tijekom prvog termina vrlo je bitno sastaviti anamnezu. Logopedinja će te vrlo vjerojatno pitati o povijesti bolesti, posebno u području grla, nosa i uha, te tijeku tranzicije. Osim prikupljanja podataka striktno vezanih za tijek terapije, logopedinja bi se također trebala upoznati s aspektima osobnog života klijentice koji mogu utjecati na klijentičinu motivaciju, ciljeve i uspjeh (Davies i sur., 2015). To može uključivati podatke o trenutnom zaposlenju, obrazovanju, obiteljskoj i prijateljskoj okolini, socioekonomskom statusu itd. Naravno, klijentica ima puno pravo postaviti granicu ukoliko ne želi podijeliti neke podatke s logopedinjom.
Osim prikupljanja biografskih podataka, tijekom prvog termina trebalo bi izmjeriti osnovne akustičke karakteristike glasa (npr. fundamentalna frekvencija) te subjektivno procijeniti kvalitetu glasa. Subjektivna se procjena može obaviti pomoću upitnika samoprocjene kao što je Transgender Voice Questionnaire (TVQ) koji je preveden na hrvatski. Moguće je da će logopedinja snimiti uzorak tvog govora tijekom prvog termina. Osim što se iz ove snimke mogu iščitati neke objektivne mjere, ona se također može upotrijebiti kasnije u terapiji kako biste mogli zajedno usporediti tvoj napredak. Često trans osobe nisu svjesne količine svojeg napretka, zato je ova tehnika korisna za podizanje motivacije. Naposljetku, tijekom prvog termina vjerojatno će se povesti razgovor o tvojim ciljevima za tvoj glas. Nije rijetko da trans osobe dođu na logopedsku terapiju sa određenim ciljevima koji su nerealni ili teško izvedivi. No logopedinja ti može pružiti savjet te ti pomoći postaviti ciljeve koji su iz stručnog pogleda realni i dostižni.
Sama terapije počinje edukacijom o vokalnoj produkciji te vježbama vokalne higijene. Bitno je trans osobe upoznati s osnovama proizvodnje glasa te anatomijom vokalnog trakta kako bi si mogle jasnije predočiti zašto se u terapiji odabiru određeni ciljevi. Vokalna se higijena odnosi na dobre navike pri upotrebi glasa, izbjegavanje ponašanja i supstanci koje mogu naštetiti glasu te znanje potrebno za pravilno otklanjanje teškoća s glasom. Vokalna je higijena izrazito bitna jer je ona temelj za održavanje novog, modificiranog glasa te korištenje istog na dulje staze (Marijan i Bonetti, 2021). Vrlo će se vjerojatno u sklopu edukacije o vokalnoj higijeni raditi i na pravilnoj posturi i tehnikama disanja koje su također vrlo bitne kada se provodi terapija glasa.
Dio terapije koji se zapravo odnosi na modificiranje glasa može izgledati znatno drugačije od logopedinje do logopedinje. Postoji nekoliko pristupa u rodno afirmirajućoj logopedskoj terapiji kao što su rezonantna terapija te Stempleove vježbe vokalne funkcije. Također ne postoji vremenski okvir unutar kojeg se očekuje da će sve osobe koje pohađaju logopedsku terapiju glasa ostvariti svoje ciljeve. Logopedska terapija traje dok se ne ispune svi ciljevi, dok ne postane očito da daljnji napredak nije moguć ili dok klijentica ne odustane. Što se tiče periodičnosti terapije, standard koji se može očekivati je jedna sesija od 45 minuta tjedno.
Je li logopedska terapija jedino rješenje za prilagodbu glasa?
Kraći odgovor je – ne, ali logopedska terapija često pokazuje bolje rezultate. Glavni primjer koji može dovesti ovu tvrdnju u pitanje su trans muškarci. Veliki dio trans zajednice je vjerojatno svjestan da trans muškarci pod utjecajem testosterona razvijaju dublji glas. Svakako je činjenica da testosteron u većine trans muškaraca uzrokuje spuštanje fundamentalne frekvencije. Također je istina da su trans muškarci daleko podzastupljeni u logopedskoj literaturi zbog toga što vrlo rijetko traže logopedske usluge (Varga i Bonetti, 2016). Međutim, to što testosteron kod većine trans muškaraca uzrokuje dublji glas ne znači da je on zdrav, kvalitetan ili poželjan. Davies i sur. (2015) popisali su neke komentare trans muškaraca koji su se požalili logopedinjama. Žalili su se na prekomjernu nazalnost, prizvuk nalik glasu tijekom prehlade, te se čak jedan sudionik žalio da mu ljudi govore da zvuči kao mladi gej muškarac usprkos tome što ima 40 godina i identificira se kao straight muškarac. Podaci pokazuju da oko četvrtina trans muškaraca u nekom trenutku zatraži pomoć logopedinje zbog hipernazalnosti, vokalnog napora, promuklosti i razvoja vokalnih nodula (Gray i Courey, 2019).
Također je moguće prilagoditi glas kirurškim operacijama larinksa. Postoji nekoliko različitih zahvata koje je moguće obaviti. Za feminizaciju glasa dostupni su zahvati poput krikotiroidne aproksimacije (CTA), feminizacijske laringoplastike ili laserske prilagodbe glasa (LAVA) (Coleman i sur., 2022). Za maskulinizaciju glasa dostupne su tiroplastika 3. tipa ili injekcijska laringoplastika (Coleman i sur., 2022). Ove su operacije dokazano uspješne u podizanju odnosno spuštanju fundamentalne frekvencije. Međutim, ove operacije također dolaze sa svojim rizicima koji se relativno često ostvaruju kada osoba nije uključena u postoperativnu logopedsku terapiju (Gray i Courey, 2019; Coleman i sur., 2022). Neke od nuspojava koje se mogu pojaviti su gubitak glasa, slab intenzitet, smanjen raspon, promuklost, nestabilnost te pomak fundamentalne frekvencije prema početnoj vrijednosti kako vrijeme prolazi (Coleman i sur., 2022).
Navedeni primjer dokazuju da logopedska terapija nije jedini pristup u prilagodbi glasa. No oba alternativna pristupa, hormonski kod trans muškaraca te kirurški kod svih trans osoba, kod trans osobe na kraju mogu uzrokovati narušenu kvalitetu glasa koja ipak zahtijeva logopedsku sanaciju.
Pružaju li se ove logopedske usluge kod nas?
Dostupnost ove usluge uvelike ovisi o mjestu stanovanja osobe. Svjetska profesionalna udruga za zdravlje transrodnih osoba (WPATH) navodi da na području bivše Jugoslavije ne postoje stručnjakinje u području logopedije koje drže njihov certifikat, međutim logopedinje koje provode ovu terapiju ipak postoje. Nažalost, na našem području ne postoji nekakav popis logopedinja koje provjereno provode terapiju glasa s trans osobama.
Kao student logopedije iz Hrvatske, znam da se u Zagrebu terapija glasa trans osoba provodi u KBC-u Zagreb te u Nastavno-kliničkom centru ERF-a. Osim u Zagrebu, provodi se još samo, koliko trenutno znam, u KBC-u Rijeka. Potrebno je ovdje posebno napomenuti da se ovo odnosi samo na terapiju glasa kod trans osoba koje su prošle pubertet. Poznat mi je samo jedan slučaj logopedske terapije trans adolescenta koja se održavala u KBC-u Zagreb. Za ostala mjesta i države preporučujem da se direktno obratite odjelu za fonijatriju ili klinici za otorinolaringologiju najveće zdravstvene ustanove u svom mjestu ili obližnjem većem gradu. Rodno afirmirajuća terapija glasa i komunikacije nije nešto što logopedinje često oglašavaju te je potrebno da se na temelju međuljudske solidarnosti i međuzavisnosti započne baza iskustava i popis logopedinja koje provjereno stručno provode ovu vrstu terapije.
Zašto je bitno da terapiju glasa provodi logopedinja?
Mnoge trans osobe u procesu tranzicije pokušat će prilagoditi svoj glas samostalno različitim tehnikama (Gray i Courey, 2019). Informacije o samostalnoj prilagodbi glasa relativno su lako dostupne na internetu, u obliku članaka te YouTube i TikTok videa. Autorice ovih izvora često su trans osobe, no moguće je naići i na koju autoricu logopedinju. S obzirom na izostanak integracije logopedinja u proces medicinske tranzicije te manjak logopedinja koje su voljne raditi s trans osobama ili koje su dovoljno educirane da bi radile s njima, ne čudi količina trans osoba koje će pokušati samostalno promijeniti kvalitetu svog glasa. No to bi trebalo promijeniti.
Razlog zašto nije idealno da nestručna trans osoba sama provodi terapiju glasa nad sobom jest isti kao i kad nestručna osoba s narušenim mentalnim zdravljem pokušava samu sebe “izliječiti”. Tretman je često neuspješan te može učiniti više štete nego pomoći. Neke od posljedica mogu biti prekomjerna nazalnost, napregnut i promukao glas kao rezultat prekomjerne napetosti mišića vrata, nepravilno govorno disanje, nestabilan glas, razvoj vokalnih nodula itd. Gray i Courey (2019) navode još neke ekstremne primjere kao što su trans muškarci koji počnu pušiti cigarete kako bi promijenili kvalitetu glasa. Kao što je opisano ranije u ovom tekstu, temeljni dio logopedske terapije jest edukacija o vokalnoj higijeni. Internetski izvori često se fokusiraju na promjenu kvalitete glasa u smislu visine i boje, a vrlo se rijetko dotiču vokalne higijene koja je ključna za održavanje bilo koje promjene u glasu. Iako to često nije moguće, iz ovih je razloga bitno da trans osobe posjećuju isključivo logopedinje kada je u pitanju terapija glasa. Logopedinje su jedine stručnjakinje koje posjeduju sve kompetencije kada je u pitanju rodno afirmirajuća terapija glasa.
Za one koji žele znati više…
Vjerujem da je mnogima ova tema vrlo zanimljiva i da postoje oni koji žele znati više, bilo o samoj teoriji terapije bilo o praksi koju mogu primijeniti na sebe. S idejom otvorene razmjene informacija unutar trans zajednice na umu, preporučujem ti nekoliko članaka i videa koji mogu poslužiti kao dodatna literatura.
Vokalna higijena
Logoped.hr – Moj glas, moj alat. Vokalna higijena za vokalne profesionalce.
https://logoped.hr/moj-glas-moj-alat-vokalna-higijena-za-vokalne-profesionalce/
Madeleine Harvey – Prevent Vocal Fatigue – What to do when your voice is tired
https://www.youtube.com/watch?v=xYCiWSEFZT8
Feminizacija glasa
TransVoiceLessons – Voice Feminization for Absolute Beginners
https://www.youtube.com/watch?v=BfCS01MkbIY
TransVoiceLessons – 8 Biggest Transvoice Mistakes
https://www.youtube.com/watch?v=AnUD0gfLevo
Olivia Flanigan – Vocal Feminization: A Guide for Complete Beginners (Sadrži i dobar segment o vokalnoj higijeni!)
https://www.youtube.com/watch?v=Y3OwtVmSZ1s
Maskulinizacija glasa
Jordan Ross Communications – FtM Voice Training (općenito ovaj kanal sadrži razne vježbe za glas)
https://www.youtube.com/watch?v=z8GD2twTgys
AmaRoseLessons – How To Masculinize Your Voice: Transmasculine Voice
https://www.youtube.com/watch?v=0TYGM1UbUfw
Zaključak
Cilj je ovog članka bio podići opću svijest o tome što podrazumijeva rodno afirmirajuća terapija glasa i komunikacije, tko ju može provoditi, zašto je bitna te kako izgleda. Dodatni je cilj bio podići svijest o rizicima nepravilne i nestručne prilagodbe glasa. Na mnoge načine dostupnost rodno afirmirajuće logopedske terapije na Balkanu odražava i dostupnost drugih usluga u sklopu medicinske tranzicije trans osoba. Međutim, situacija se poboljšava. Sve više mladih stručnjakinja u području logopedije zanima se za područje poremećaja glasa kod posebnih populacija kao što su trans osobe, postoji sve više publikacija na ovu temu unutar logopedije i sve su češći slučajevi gdje medicinske ustanove s dostupnim logopedskim uslugama prihvaćaju trans osobe u terapiju. S obzirom na navedeno, potrebno je podići i svijest o dostupnosti ove vrste terapije unutar TIRV zajednice. Kada dođe do naglog porasta potražnje za logopedskom terapijom u procesu tranzicije, struka će se morati prilagoditi i ponuditi bolji sustav od onog kojeg imamo trenutno.
Reference
Coleman, E., Radix, A. E., Bouman, W. P., Brown, G. R., De Vries, A. L. C., Deutsch, M. B., Ettner, R., Fraser, L., Goodman, M., Green, J., Hancock, A. B., Johnson, T. W., Karasic, D. H., Knudson, G. A., Leibowitz, S. F., Meyer-Bahlburg, H. F. L., Monstrey, S. J., Motmans, J., Nahata, L., . . . Arcelus, J. (2022). Standards of Care for the Health of Transgender and Gender Diverse People, Version 8. International Journal of Transgender Health, 23(sup1), S1–S259. https://doi.org/10.1080/26895269.2022.2100644
Davies, S. (2017). The evidence behind the practice: A review of WPATH suggested guidelines in transgender voice and communication. Perspectives of the ASHA Special Interest Groups, 2(10), 64–73. https://doi.org/10.1044/persp2.sig10.64
Davies, S., Papp, V. G., & Antoni, C. (2015). Voice and communication change for gender nonconforming individuals: giving voice to the person inside. International Journal of Transgenderism, 16(3), 117–159. https://doi.org/10.1080/15532739.2015.1075931
Dornelas, R., Guedes-Granzotti, R. B., Souza, A. S., De Jesus, A. K. B., & Da Silva, K. (2020). Qualidade de vida e voz: a autopercepção vocal de pessoas transgênero. Audiology – Communication Research, 25. https://doi.org/10.1590/2317-6431-2019-2196
Gray, M. L., & Courey, M. S. (2019). Transgender voice and communication. Otolaryngologic Clinics of North America, 52(4), 713–722. https://doi.org/10.1016/j.otc.2019.03.007
Hancock, A. B., Krissinger, J., & Owen, K. (2011). Voice perceptions and quality of life of transgender people. Journal of Voice, 25(5), 553–558. https://doi.org/10.1016/j.jvoice.2010.07.013
Hancock, A., Colton, L., & Douglas, F. (2014). Intonation and Gender Perception: Applications for Transgender speakers. Journal of Voice, 28(2), 203–209. https://doi.org/10.1016/j.jvoice.2013.08.009
Marijan, K., & Bonetti, A. (2021). Vocal therapy for transgender people. Logopedija, 11(1), 7–12. https://doi.org/10.31299/log.11.1.2
Owen, K., & Hancock, A. B. (2010). The role of self- and listener perceptions of femininity in voice therapy. International Journal of Transgenderism, 12(4), 272–284. https://doi.org/10.1080/15532739.2010.550767
Penzell, S. L. (2019). Gender-Affirming voice. In Springer eBooks (pp. 477–484). https://doi.org/10.1007/978-3-030-26191-7_43
Varga, A., & Bonetti, A. (2016). Vokalna terapija kod transrodnih osoba. Hrvatska Revija Za Rehabilitacijska Istraživanja, 52(1), 114–126. https://doi.org/10.31299/hrri.52.1.10
O autoru:
Tin Dukanović student je logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Vjeruje u spajanje ugodnog s korisnim pa voli spajati struku s kvir i zeleno-lijevim temama. Bavi se akademskim radom u logopediji i lingvistici, a među trenutnim interesima su mu jezične prakse rodno nebinarnih osoba, neurokvir i neurotrans teorija, neurodivergencija, sociologija invaliditeta, kultura Gluhih i znakovni jezici.