Sjećanja na jednu konferenciju
Piše: Amir Hodžić
Posvetu „Za sve tvoje buduće transgresije!“ često smo upisivalei u primjerke zbornika radova s konferencije „Transgresija roda: spolna/rodna ravnopravnost znači više od binarnosti“ s iskrenom željom da ti tekstovi doprinesu nečijem osvještavanju, coming out-u, osobnim promjenama ili/i aktivnostima za društvene promjene. Ta publikacija je konkretna, materijalna ostavština konferencije održane početkom listopada 2005. godine u Zagrebu. Također, i dalje je dostupna internetska stranica (www.zenskasoba.hr/tgenderzagreb/) uključujući elektronske verzije zbornika; a nadam se da su, uz moje primjerke, još u nečijim fasciklama ili ladicama arhivirani konferencijski letci i plakati. Ostalo su sve osobna sjećanja na tri jesenska dana prije skoro dva desetljeća. U ovom tekstu možete pročitati neka moja sjećanja i razmišljanja o događaju koji izdvajam kao jedan od najznačajnijih radnih i aktivističkih angažmana. Kako bi se vama olakšalo čitanje, a meni pisanje, priča je organizirana u tri dijela: prije, za vrijeme i poslije konferencije.
PRIJE
Poštić i ja upoznajemo se nekada 2003. godine (pretpostavljamo na – ah, kako prikladno! – predstavljanju nove Nacionalne politike za ravnopravnost spolova) kada u CESI radim istraživanja, edukacije i edukacijske materijale na temu spola i roda, dok Poštić u Ženskoj sobi radi na programu usmjerenom na TIRV pitanja. Te iste godine stvara se i Southeastern European Queer (SEE Q) mreža koja povezuje kvir aktiviste_ice i organizacije iz bivših jugoslavenskih republika.
Neki od rezultata ove regionalne suradnje sedamnaest organizacija su i zagrebačka Povorka ponosa održana 2006. godine pod nazivom „Internationale Pride“, kao i dokument „Platforma djelovanja“ usvojen u srpnju 2005., par mjeseci prije naše konferencije. Smatram vrijednim ovdje popisati tadašnje članice SEE Q mreže: Udruženje Q (Bosna i Hercegovina); Iskorak, Kontra, LORI, Ženska soba (Hrvatska); Elysium&Sappho (Kosovo/a); Centar za građanska i ljudska prava, EGAL (Makedonija); Centar za produkciju jednakosti, DEVE, Gayten LGBT, Lambda, Labris, Queeria (Srbija i Crna Gora); Legebitra, Magnus, Škuc LL (Slovenija).
Spomenuta „Platforma djelovanja SEE Q mreže“ svoja polazišta dijeli i sa principima na kojima smo koncipiralei TG konferenciju, na „postavkama feminističkog, mirovnog, gej, lezbijskog, transrodnog, interseksualnog i queer pokreta“, kao i na „pristupu sa stanovišta ljudskih prava, sveobuhvatnom pristupu ravnopravnosti spolova i rodova, te dekonstrukciji binarnog sistema“, uz zalaganje za „slobodu izražavanja, samodefiniranja i samoidentifikacije, i za suprostavljanje nametnutom sistemu ‘muško-ženske’ i heteronormativne osnove“. Usto, SEE Q mreža bila je složna da je „nemoguće i nadasve neuspješno dekonstruisati spol i rod i zadane društvene uloge i norme bez dekonstrukcije samog sistema te odnosa moći koji unutar njega vladaju“. Kao i dandanas, i prije dvadesetak godina u regiji su tradicionalne rodne uloge bile učvršćivane i dodatno ojačavane kroz opresivne režime patrijarhata, nacionalizma, ksenofobije, homofobije i heteroseksizma te kroz utjecaj crkvenih hijerarhija.
2004. godine tema zagrebačke Povorke ponosa bila je vidljivost trans osoba, a i mi aktivno započinjemo s osmišljavanjem konferencije. Poštiću i meni u organizaciji se priključuju Svetlana iz Udruženja Q iz Sarajeva, Tea i Jelena iz Kulturnog centra DEVE iz Beograda, te Jacob, tadašnji volonter Ženske sobe. Sljedeće, 2005. godine četvrta zagrebačka Povorka ponosa održana je usprkos posvemašnoj inerciji Iskoraka, tadašnjih orgnizatora s gradskim budgetom, a zahvaljujući ad hoc feminističkoj inicijativi Epikriza, svjesnoj nužnosti osiguravanja kontinuiteta održavanja prajdova. Također, mjesec dana prije naše konferencije održan je i treći Queer Zagreb Festival s temom „Heteronormativnost djetinjstva“. Feminističke vrijednosti i kvir perspektive obilježile su i konferenciju „Transgresija roda“.
ZA VRIJEME
Takva stajališta bila su vidljiva i kroz izbor osoba za uvodnu konferencijsku sesiju na kojoj su sudjelovalie Jack_Judith Halberstam, Patrick Califia i Tiina Rosenberg. Uvodna izlaganja, nažalost, nisu dokumentirana (u zbornik je uvršten jedino Halberstamov prilog „Transgenderism Now: Comperative Female Masculinities“), no u svakom slučaju preporučam internetsku pretragu dostupnih radova svih key-note speakers.
U digitalnoj konferencijskoj arhivi nalaze se i prijave za financijsku potporu koju smo osiguralei za određeni broj sudionica_ka kroz pokrivanje putnih troškova, i/ili osiguravanje smještaja, kao i prijava „javnog okupljanja akademskog karaktera“ zagrebačkoj Policijskoj upravi u kojoj navodimo da „očekujemo oko 150 posjetitelja“ uz „nazočnost Predstojnice Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske na otvaranju“, te uz „osiguravanje 5 redara iz vlastitih redova“. Također, sačuvani su i slajdovi koji su prikazivani prije sesija, a koji su uključivali citate (npr. Ani DiFranco, Leslie Feinberg, Judith Butler, Audre Lorde, Jamison Green, Gloria Steinem, Charlote Bronte, Evelyn Waugh, Naomi Wallace…), te pitanja i komentare vezane uz konferencijske teme (npr. What are the parallels between the experiences of people who transgress the gender boundaries and those who transgress the national/ethnic boundaries? How can we expose problems of racism and classism within the transgender community? How can we seek out a feminism that supports all of us?).
Pretraga konferencijske dokumentacije otkriva i dokument pod nazivom „Posebna poruka RED TAGS“, a što se odnosilo na boju akreditacija (name tags) koje su bile namjenjene za osobe koje volontiraju. Koliko se sjećam, plave su bile za organizacijski tim, zelene za osobe koje imaju izlaganje/radionicu, a žute za ostale sudionice_ke. Čini mi se važnim ovdje u cijelosti prenijeti poruku organizacijskog tima volonterskom timu:
Posebna poruka i pozdrav za osobe s akreditacijama crvene boje! Puno vam hvala što pridonosite ovoj konferenciji na različite načine. S obzirom da nismo imalie puno prilika svei zajedno pričati o našim konferencijskim idejama, ovim putem vam želimo prenijeti par stvari i zamoliti da se istih pridržavate kako bi se svei što ugodnije osjećalei te istu takvu atmosferu poticalie. Pravo na samoidentifikaciju i samodefiniranje je ključno za ovu konferenciju i sve nas ovdje. Ova konferencija se bavi transgresijom roda i problematičnošću spolne zadanosti i binarnosti. Ne možemo podržavati pravo na samoidentifikaciju i samodefiniciju kao ni transgresiju roda/spola ukoliko imenujemo osobe koje se nalaze oko nas kroz određene identitete, rod, spol, seksualnu orijentaciju… Zbog toga, kako bi uopće omogućilei da se ova konferencija dogodi tražimo od vas da se u sljedeća sva tri dana pridržavate sljedećeg:
- suzdržite se od imenovanja osoba kroz određeni identitet, rod, spol, seksualnu orijentaciju… (neki primjeri – ona transrodna osoba, one žene tamo, tip, cure, dečki i sve slične derivacije)
- puno nas je naviklo koristiti ove riječi i nesvjesno nam izlaze, ali je ključno da ne imenujemo druge kroz prizmu žena/muškarac – probajte to zamijeniti s osoba, ili smislite nešto novo, pronađite načine da opišete osobe oko vas ne koristeći spolne/rodne odrednice kao ni nacionalne, religijske, dobne… npr. možete reći – ona osoba u zelenim hlačama…
- u razgovorima sa sudionicamaima ne odgovarajte na pitanja koja imaju veze s imenovanjem nekog trećeg kroz određeni identitet, rod, spol, seksualnu orijentaciju.
Ukoliko u tome uspijemo i konferencija je uspjela.
Kao organizacijski tim nismo imalei puno prilika za aktivnijim učešćem u konferencijskom programu, ali jedna izvedba_izlaganje nas je sve okupila u dvorani Multimedijalnog centra. Jet Moon i Alex Woodland predstavljalei su svoj rad pod nazivom „’Na granici’: sado-mazohizam, genderfuck i veza sa politikama ‘Bez granica’“ koji je uključivao performans SM estetike s temom graničnih režima uz čitanje teksta koji sadrži njihova iskustva na istu temu, kao i neke relevantne teorijske reference. Taj tekst smo kasnije često upotrebljavalei za uvodno čitanje na kolegiju „Feminizam, spol, rod, seksualnost“ u sklopu programa Mirovnih studija u Zagrebu.
Usto, mislim da je značajno spomenuti da je na konferenciji održana i radionica „Feminističke strategije protiv transfobije“ koju su vodilei Vlatka Frketić i Persson B. Baumgartinger, a čija tema je itekako relevantna u okvirima recentnih TERF (trans-isključujući radikalni feminizam) djelovanja. Teorijski, radionica se temeljila na kritičkoj analizi diskursa (Critical Discourse Analysis), osnovama queer lingvistike i različitim feminističkim i antirasističkim pristupima. Primjenjena je metoda „Frequently Said Bullshit“, stvorena kroz tadašnji rad grupe Political Black Migrants u Beču i prenesena u kontekst trans osoba. Ova metoda, kasnije korištena i na lokalnim edukacijama i grupama podrške, polazi od prikupljanja „često izgovorenih sranja“, tj. transfobičnih i diskriminirajućih komentara i pitanja, te razvijanja odgovarajućih osnažujućih strategija protiv transfobičnog nasilja.
Što se tiče nekih sjećanja koja nisu dokumentirana zanimljivo mi je da te 2005. godine, u jeku naših priprema i budgetiranja, saznajemo da je drugi dan konferencije (8.10.) proglašen državnim praznikom („Dan neovisnosti“). Ta činjenica je za tri puta povećala cijenu rada šanka/bara koji se nalazio u sklopu konferencijskog prostora, a što nam je bilo neizvedivo s obzirom na prikupljena sredstva. Mislim da se tada Svetlana dosjetila da u prostor postavimo aparate sa spremnicima koji osiguravaju i hlađenje i zagrijavanje vode, te instant kavu i čajeve u filter vrećicama, i tako napravimo okolinu u kojoj je naglašenije minglanje i međusobno komuniciranje.
Također, u sklopu večernjih programa pod nazivom „Gender (B)ender“ održana su tri performansa (Kalimero – turbo-folk-drag-show; Act Women – Transkuhinjska ritmična terapija; Bridge Markland – Bridgeland Zwei), jedan koncert (Lollobrigida) i dva queer/ punk/ electro partija za koje je muziku birala DJ Cow te reproducirala s mog laptopa na kojem je poslije ostalo pet GB electroclash pjesama u mp3 formatu. Usto, DJ Cow je prije konferencije, u svojoj dnevnoj personi napravila intervju s Poštićem i sa mnom i objavila tekst u jednom od dva najtiražnija dnevna lista u RH, a čija je senzacionalistička uređivačka politika rezultirala naslovom „Zagreb postaje metropolom transseksualaca“.
Neugodna sjećanja uključuju i slučaj s par sudionica kojima smo osiguralei smještaj u tada jedinom hostelu u Zagrebu, u Petrinjskoj ulici, a koje su nakon prve, neprospavane noći trebale biti tretirane u stanici hitne pomoći zbog ugriza stjenica (bed bugs). Nadalje, prilikom komuniciranja oko sponzorstva od strane Turističke zajednice grada Zagreba (mislim da se radilo o nekim poklon/suvenir paketićima) bilo je potrebno dodatno pojašnjavati temu konferencije jer su neke osobe prvotno mislile da se naziv odnosi na ptice rode ☺.
POSLIJE
Jednako izazovan i zahtjevan bio je i period nakon konferencije koji je uključivao i uređivanje zbornika konferencijskih radova u dvije jezične varijante – na engleskom i BHS jeziku. Jezične prakse, lingvistički diskursi i rodna komunikacija bile su teme kojima smo se intenzivno bavilei, pa je tako u sklopu konferencije održan i okrugli stol na temu „Jezična transgresija binarnosti: artikulacija vlastita glasa i otpor dominantnim diskursima“ na kojem je predstavljen i meni jedan od najkreativnijih konferencijskih radova pod naslovom „Ministrastvo unutarnjih spolova: savladavanje tranzicije na stranom jeziku“, a koji opisuje iskustva učenja i snalaženja u rodno „nemilosrdno“ obilježenom BHS jeziku tijekom tranzicije osobe koja pripada u izvorne govornice engleskog jezika.
Također, naša namjera uvođenja rodno transgresivnih jezičnih oblika u BHS izdanju rezultirala je i „lektorskom bilješkom“ u kojoj lektorice izražavaju svoj „osjećaj bijesa i nemoći“ u susretu sa zahtjevima za nadilaženjem binarnosti na jezičnoj razini. Tehnički je to značilo micanje znaka „/“ koji se u pisanju koristi kako bi se razdvojili sufiksi koji upućuju na pojedini spol/rod, čime je naglasak stavljen na to da sustav spola i roda funkcionira kao spektar. Uz lektorski tim od tri osobe, čak trinaest osoba iz tri države volonterski je sudjelovalo u prevođenju tekstova s engleskog na bosansko-hrvatsko-srpski jezik. U BHS verziju zbornika uvrstilei smo i „Rječnik manje poznatih riječi“ s pojašnjenjima za četrdesetak termina i pojmova korištenih u konferencijskim radovima, kao što su npr. „circuit boys“, „packing“, „safe word“ ili „vanilla sex“. Vrijednim smatram podatak da su u službeni bibliografski zapis zbornika uvršteni pojmovi „Spolni identitet“ i „Rodni identitet“ po prvi puta kao odrednice za „ključne riječi“. Također, u tom istom zapisu (CIP – katalogizacija u publikaciji) Poštić i ja smo navedenei kao „urednicei“!
Uz zbornik, koncept ne-binarnosti spola i roda, kao i prava na samo-identificiranje i samo-određenje, nastavilei smo predstavljati nakon konferencije kroz tri izdanja publikacije „Kreacija spola? roda?“ u periodu 2006 – 2010. godine, uključujući i verziju na engleskom jeziku, te sveukupnu nakladu od 13 000 primjeraka. „Kreacija“ je (samo)edukacijski alat koji propituje kreiranje pojmova spola i roda na društvenom i individualnom nivou, a na područjima zakonodavstva, medicine, biologije, jezika, seksualnosti, obrazovanja, povijesti, politike, aktivizma, i ljudskih prava. Rod i spol analiziraju se kao identitetske odrednice, kao oblici osobnog izražavanja, kao društveni konstrukti, uloge i norme te kao osnove klasifikacije, neravnopravnosti i diskriminacije.
Za završetak ove priče zapisujem sjećanje na susret u Zagrebu prije otprilike desetak godina kada Svetlana, Poštić i ja razgovaramo o mogućem organiziranju sličnog događaja 2015. godine, za obilježavanje desete godišnjice „Transgresije roda“. U kratkim bilješkama s tog sastanka nalaze se zabilježeni i osnovni okviri u kojima smo tada promišljalei neku buduću konferenciju: „feminism and queer and gender; regional focus; social change; social movements; hands on experiences; politics and practices”. No, umjesto toga dogodio nam se život, a čije putanje su dovele i do ovog teksta. Uživajte!
O autorstvu:
Amir se bavi pitanjima spola, roda i seksualnosti kroz edukacije, istraživanja i aktivizam.