Categories
Novosti i kolumna Reprezentacija

Za tebe ipak postoji budućnost

Značaj reprezentacije u trans i kvir kulturi

Piše: Sonja Sajzor

Dokumentarac ,,Disclosure“ iz 2020. godine beleži način na koji su transrodne osobe prikazivane u medijima, na filmu i u literaturi od početka dvadesetog veka do danas. U njemu, aktivistkinja za prava dece, Marian Wright Edelman, tvrdi da ,,Deca ne mogu da postanu ono što im nikada nije pokazano da je moguće postati.” Ovome mogu i sama da posvedočim. Odrastala sam znajući da sam trans, bez bilo kakvih ambicija, pesimistična da ću ikada doživeti starost i/ili biti uspešna u bilo čemu, iz prostog razloga što nikada nisam videla primer uspešne trans žene. Odrastala sam gledajući na televiziji isključivo primere trans osoba koje su se bavile seks radom i koje su najčešće bile žrtve ubistva u epizodama istražiteljskih serija.

U dreg sam upala slučajno, jer sam zbog svoje transrodnosti bila zainteresovana za maminu šminku i odeću, a sa četrnaest godina sam bila inspirisana Anom Matronic iz benda “Scissor Sisters”, koja je u spotu za pesmu ,,Kiss you off” prikazana u futurističkom salonu za lepotu u kojem je šminkaju desetine šminkerki. Sa osamnaest godina sam otkrila emisiju “RuPaul’s Drag Race” koja je bila u svojoj drugoj sezoni, u kojoj sam prvi put videla priliku da budem uspešna poput tih dreg kraljica koje sam u emisiji videla, u nečemu što me zanima, a to je bilo šminkanje, šivenje kostima i nastupanje. U Beogradu sam počela da nastupam u martu 2011-e godine recitujući u dregu poeziju o svom ženskom ‘’alter egu’’ Sonji Sajzor – nekoj ludoj ženi koja živi u meni – na poetskim večerima ,,Arte crta’’ koje su se dešavale u zadimljenom, kafanskom prostoru pod nazivom ,,Teatar 79’’.

Vremenom sam počela da nastupam kao lipsink performerka i DJ, međutim na leto 2016-e godine sam shvatila da mi nošenje ,,ženske maske’’ na sceni nije dovoljno, da sam ja žena i da želim da se manifestujem kao takva u svom svakodnevnom životu. Međutim, nisam znala kako da dozvolim svom identitetu trans žene i karijeri dreg kraljice da žive u sinergiji, jer sam bila ubeđena da moram biti cis muškarac ukoliko želim da se bavim dregom. Sam dreg sam definisala kao ,,muškarac koji se u svrhe scenskog nastupa oblači kao žena’’, a takođe sam primetila da transfobi reč ,,drag queen’’ često koriste u pežorativnom kontekstu kao uvredu za trans žene, tj kao implikaciju da je to samo muškarac u haljini. Shodno tome, nisam dozvoljavala ni sebi ni drugima da me posmatraju kao dreg kraljicu, jer mi je bilo važno da ljudi razumeju da sam ja žena, a ne muškarac koji se oblači kao žena. Kategorizovanje mene kao dreg kraljice i stavljanje u isti koš sa dreg kraljicama, me je činilo užasno disforičnom, zbog čega sam rešila sam se distanciram od drega i drugih dreg kraljica i da žrtvujem svoju dreg karijeru, kako bih mogla da pokažem celom svetu ženu koja sam postala.

Kreativne ideje sam dugo potiskivala, a onda sam na leto 2021-e godine počela da gledam šestu sezonu “RuPaul’s Drag Race: All Stars” u kojoj se takmičila Kylie Sonique Love – trans žena koja se bavi dregom. Po mom skromnom mišljenju, ona je prelepa i predivna. Primer žene koja gotovo svaka trans žena želi da bude. Kada sam pretražila njeno ime na guglu, primetila sam da njena Wikipedia stranica pod njenim zanimanjem navodi reč ,,drag queen’’ – tu reč koje sam se toliko plašila, jer sam naučila da sa sobom nosi određenu stigmu. Kylie se nije ustručavala da se takmiči sa drugim dreg kraljicama koje su bile cis muškarci. To što se nije ustručavala da se grupiše sa drugim dreg kraljicama me nije sprečavalo da je vidim kao blistavo oličenje ženstvenosti.

Šestog septembra 2021-e godine, Kylie je pobedila u ovoj emisiji i odnela titulu ,,dreg super zvezde“. Nikada neću zaboraviti ovaj dan, jer je u mene udahnuo neopisivu količinu inspiracije da dozvolim sebi da iz mene izađe sva ona kreativnost koju sam potiskivala godinama unazad. Prestala sam da se ustručavam da nazovem sebe dreg kraljicom. Dugo sam osećala pritisak da u dregu ne izgledam prenapadno, već kao lepa žena, jer sam bila svesna da je količina prihvatanja sa kojim će se trans žena susresti u društvu vrlo strogo uslovljena njenom lepotom i time koliko ,,prolazi’’ kao cis. Međutim, vremenom mi samo više nije bilo stalo. Počela sam da dozvoljavam sebi da nosim šarena kontaktna sočiva, veštačke rogove, da bojim kožu u pastelne boje i da nosim vrlo ekstravagantne perike i kostime u kojima izgledam sve samo ne kao cis žena. Počela sam da dozvoljavam sebi da se izražavam van binarnih granica ženstvenosti ili pak, van patrijarhalnih ideja šta je lepo, a šta ne. Svoju kreativnost više nisam potiskivala, i to je bila jedina stvar do koje mi je bilo stalo.

Sada kada radim u dregu, vrlo mi je jasno da je u pitanju samo umetnički izdažaj koji ne definiše moj rod, niti je adekvatno merilo koliko je važeći. Deo sam dreg kolektiva “Nezbrinuti” koji činimo Teserakta, Novoslovenka, Vesna MDMAzel i ja, dok nam se u našim dreg vragolijama često pridružuju Ezotera i moja najveća podrška na svetu celom, Dekadenca. Izvan drega, svi okupiramo različite identitete: cis muškarci, ne-binarne osobe, jedna trans žena i jedna trans-maskulina osoba. Ne čini me ni malo disforičnom kada sam grupisana sa ovim ljudima, već naprotiv, samo me neizmerno ispunjava. Međutim, ovo nije nešto za šta je zaslužna samo raznolikost identiteta u našoj grupi, već takođe to što sve češće vidim primere uspešnih trans žena koje se bave dregom i čiji trans identitet i dreg karijera neosporivo cvetaju u sinergiji.

Posmatrajući poteškoće sa kojima sam se susretala, u retrospektivi mi deluju smešno i bizarno. Ja sam trans žena, koja živi dvadeset četiri sata kao žena, ali ponekad voli da stavi obojena sočiva, šljokičasti kostim i da se našminka kao plavi vanzemaljac kako bi se zabavila na sceni. Zaista mi nije jasno šta me je sprečavalo da shvatim ranije nešto toliko jednostavno. Što bi naš narod rekao, provedemo ceo život u ubeđenju da nešto nije moguće dok ne vidimo nekoga drugog kako to radi, a kada se to desi, svi se pitamo kako to niko nije uradio ranije. To je moć reprezentacije. Shodno tome, trudim se da budem vidljiva, jer smatram da je moja dužnost da budem primer trans žene koja se bavi dregom, umetnošću i aktivizmom, koju ja nisam imala kada sam bila dete. Ko zna, možda se baš neko trans dete koje smatra da za njega ili nju ne postoje opcije i budućnost, susretne sa mojim radom i shvati da ostvarenje njihovih snova možda i nije toliko nemoguće.

O autorki:

Sonja Sajzor je autorka, umetnica i aktivistkinja koja živi i radi u Beogradu. Nastupa kao dreg performerka, muzičarka i DJ. Osnivačica je Tronic Lab žurki koje su odgovorne za predstavljanje dreg performansa beogradskoj klupskoj publici. Svoj dreg najčešće izražava kroz umetničku fotografiju i performans, dok svoj aktivizam najčešće predstavlja u formatu pisanja tekstova i snimanja video eseja za svoj YouTube kanal.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *