Categories
Aktivizam

Mi nismo trans organizacija (TMB)

Piše: Arian Kajtezović

“Ne želim da nas se gleda samo kao trans organizaciju. Mi nismo samo trans,” reče mi kolega Džoli, dok smo nastojalei da pronađemo svoj prostor kao individue i kao tim. Osjećalei smo se kao da smo u kutiji koja je postajala neudobna. To je bilo 2021. godine, ali vratimo se samo 7 godina ranije, kad se naša grupa tek formirala i većina nas je imala malo (ako ikako) aktivističkog iskustva: okupilei smo se jer smo trans, i za većinu nas to je bila centralna tačka naših života. Tada nismo uviđalei razlog da uključimo bilo koje druge teme u naš rad – mi smo trans organizacija, mislilei smo, čak i naše ime to govori: Trans Mreža Balkan. Kada je nekao spomenulao feminizam, mnogei među nama su odmahnulei rukom – kakve veze feminizam ima s nama? Ali nije dugo trebalo da počnemo diskutovati o raznim pitanjima poput: “šta mislimo o tome da naša organizacija objavljuje stavove koji su jasno mrziteljski i štetni za neku populaciju?”, “a šta o tome da objavljujemo stavove koji su kontra naših vrijednosti?”, i “kako i gdje da podvučemo crtu između toga da stvaramo prostor gdje su svei iz naše zajednice zastupljenei, i da odbijamo stvari poput govora mržnje – i ko smo mi da o tome sudimo?”.

Tu si bila neka od naših pitanja 2015.-16. I dalje o njima i drugim pitanjima govorimo, i volimo kad nismo svei usuglašenei – to nas gura da mislimo dublje i (samo)kritički. Ključni moment je bio kad smo naučilei o intersekcionalnosti, što nam je omogućilo da se osvrnemo i na vlastita iskustva s intersekcionalnom marginalizacijom, kao i da se suočimo s vlastitim neznanjem. To je bio moment kada smo znalei da je nemoguće da naš rad uključuje samo trans pitanja kada su naše stvarnosti puno kompleksnije. Tako se i naše djelovanje počelo mijenjati – počelei smo sebe doživljavati kao primarno feminističku i trans organizaciju koja nastoji biti više intersekcionalna u našem pristupu. Međutim, vremenom je ovo i dalje djelovalo ograničavajuće i ne u potpunosti u skladu s onim ko smo i kako želimo raditi.

Redovno se osvrćemo na naše prakse, učimo od drugih, iz vlastitih historija i historija naših pretkinjadaka, željnei da idemo dublje, da steknemo nove uvide, i idemo dalje od onoga gdje smo sada – i da se oslobodimo toga da smo identitetska organizacija i pokret. Međutim, naš rad je i dalje ograničavan i stavljan u isključivo “trans kutiju”. Tako da se krajem 2021. naš tim sastao uživo da pričamo. Pričalei smo o nama kao individue, o našim potrebama, kako funkcioniramo, kako donosimo odluke – cijeneći naše razlike kao našu snagu. Onda smo krenulei definirati naše ciljeve i djelovanje u budućnosti. Jedan naš kolega, Vanja, govorio je o važnosti organiziranje treninga za trans aktivistekinje; Džoli je govorio o tome kako su istraživanja ključan dio našeg rada. Počelei smo propitivati da li je temelj našeg rada u ovim pristupima – treninzi, istraživanja. Upitao sam možemo li probati nekako drugačije – nisam znalao još kako, ali htjelao sam da ostavimo pitanje “kako” sa strane, i da se fokusiramo na srž onoga što smo kao organizacija; šta nas sve spaja.

Odatle je bio vrtlog naprijed-nazad: Džoli govoreći o anti-rodnim pokretima i o borbi za naše ugrožene demkratije; kolega Seko o ekologiji i održivom življenju; Vanja o radu s trans i aktivističkim zajednicama; Aleksa o kvir umjetnosti i kulturi; a ja kako želim to sve. Bilo je kao da smo imalei obnovljen pogon za pokretanje nečeg uzbudljivog i novog. Rezultat toga je bio plan koji nas je odveo izvan “mi smo trans organizacija” kutije, i plasirao nas u novi, širi prostor, u kojem smo osjećalei da možemo unijeti naše lične afinitete dok idemo ka dijeljenoj viziji. Sada istražujemo novi prostor, i na nove načine pristupamo dosadašnjem djelovanju. Ta zatočenost je također velik dio razloga zašto se TMB-ov osnivač i sada savjetnik, Ryan,  odmaknuo od aktivizma. Velik dio njegove energije je crpila ta borba između fokusiranja na šira pitanja, na radikalnije pristupe, i fokusiranja na trans teme. Sada je također oduševljen novim pristupim i raduje se da doprinese dijeljenoj viziji s vlastitim afinitetima.

Našu organizacijsku viziju i misiju smo nedavno prilagodilei ovoj promjeni: imamo viziju ekološki održivog svijeta u kojem se poštuje i cijeni iskustvo i izražavanje roda i spola svake osobe, zajedno sa svim njenim identitetima i iskustvima; i misija nam je osnažiti razvoj regionalnog intersekcionalnog trans feminističkog pokreta, kao i lokalne TIRV zajednice i individue na Balkanu da aktivno sudjeluju u raznim pokretima socijalne pravde, što dovodi do oslobađanja od opresije na temelju spolnih i rodnih karakteristika, klase, rase i drugih marginaliziranih iskustva, zajedno s oporavkom naše planete.

Sada vidimo TMB kao organizaciju za socijalnu i ekološku pravdu koja ima trans vodstvo. Naša zajednica je ona za socijalnu i ekološku pravdu. Ovo mjesto je prostrano, manje ograničavajuće, i mnogei od nas još učimo da zaslužujemo biti tu. Pitam se – prolaze li i druge organizacije kroz ovakve promjene? Osjećaju li da je bivanje identitetskom organizacijom ograničavajuće? Kako bi bilo da se vide kao organizacije za socijalnu i društvenu pravdu koje su vođene skupinama kojima pripadaju? Ja se tu osjećam kod kuće – to je moj pokret, moja zajednica – koja nije rascjepkana na komadiće pa da dijelove sebe moramo pakirati u odvojene kutije, već nas poziva da svei unesemo sebe cijele u naš ravnopravno dijeljeni prostor.

O autorstvu:
Arian (Ari) Kajtezović (bilo koji gramatički rod). Arijev aktivizam započeo je 2002. godine, sa 16 godina, kao bosanska izbjeglica u Kanadi, osnivanjem i koordinacijom edukativne grupe za LGBTIQ srednjoškolkece i naše savezniceke. Također je bilao dio osnivanja i koordiniranja kolekTIRVa (bivšeg Trans Aida) u Hrvatskoj od 2012. godine, i TMB-a (Trans Mreže Balkan) od 2014. godine, u kojima je uključen.a u sve aspekte rada – izgradnja zajednice i vršnjačka podrška, facilitacija , zagovaranje, koordinacija timova i programa, izgradnja kapaciteta, osposobljavanje i obrazovanje, rad sa medijima, kampanje, pisanje, istraživanje, suorganiziranje događaja, finansije, logistika i administracija, prikupljanje sredstava, itd.

Izvan balkanskog regiona, Arijevo iskustvo uključuje službu u Upravnom odboru u Transgender Europe (TGEU) od 2013. do 2019. (kao tajnicak, blagajnicak, pa supredsjednicak), kao i na globalnom nivou u Savjetodavnom odboru FRIDA | The Young Feminist Fund (bcghs: Mladi feministički fond) tokom 2014.-2015. Od 2021. Ari je i trener.ica o kreativnom aktivzmu u C4AA (Center for Artistic Activism; bcghs: Centar za umjetnički aktivizam).

Izvan aktivizma, Arian je bilao profesor.ica u osnovnoj školi (7. i 8. razredi), srednjoj školi i asistent.kinja na fakultetu u BiH. Također je bilao volonter.ka centra za domaću zadaću (pomažući mlađim učenicaima) i mladai volonter.ka kojai je starije ljude podučavalao osnovnim računalnim vještinama, oboje u sklopu srednjoškolskih volonterskih programa u javnoj biblioteci u Kanadi.

U svom aktivističkom radu Ari nastoji koristiti kreativne i zabavne pristupe, razmišljanjem izvan okvira s vizijom velikih snova, sve dok pokušava približiti svijet ciljevima i vrijednostima koje osobe iz domene intersekcionalne, društvene, ekološke pravde nastoje utjeloviti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *